Psihoterapijska fotelja: Toksični odnosi okrenu nas naglavačke

24 rujna, 2020 by Nueva
toksičnost-1.jpg

Nitko nije potpuno dobra ili potpuno loša osoba. Svi mi imamo svoje bolje i lošije dane, i svi smo mi u nekim periodima života prema nekome bili toksični, i netko je bio prema nama. Svatko polazi od onoga što posjeduje i kakav je, odnosno od svoje percepcije svijeta koji nas okružuje, ljudi i odnosa u kojima jesmo.

Ponekad se upustimo u neke odnose koji unesu mnogo kaosa u naš život. Možda ti odnosi na početku nisu bili kaotični, a razvili su (smo) se (ih) u takve, ili su oduvijek takvi bili. Ono što je važno da znamo je da su ti odnosi bili baš takvi kakvi su trebali biti kako bi mi iz njih nešto naučili. Uvijek smo u odnosima u kojima trebamo biti, a ono na što imamo utjecaj je koliko dugo ćemo se zadržati u istima. Naravno da bi bilo idealno da što prije prepoznamo neke toksične elemente u odnosu i pobjegnemo glavom bez obzira, no u praksi najčešće treba dosta vremena da shvatimo toksičnost i još toliko vremena da se maknemo.

Idealizirane slike o nekome mogu nas koštati razočaranja, boli, povrijeđenosti. Nakon svakog odnosa postanemo nešto drugačiji, ličnost sa malo izmjenjenim identitetom. Toksičnost nije nešto što se ne da mijenjati i mi radom na sebi možemo prepoznati toksična ponašanja uvidima, preispitivanjem svojih postupaka, mijenjanjem sebe. Važno je da se pitamo: “Zašto ja imam potrebu biti u takvom odnosu?”

Nakon tog odnosa naša razočaranja, boli, i povrijeđenost su zbog toga što shvaćamo da su sve idealizacije o toj osobi konačno pale. Maske su pale, osoba je daleko od idealne, čak je na suprotnoj strani kontinuuma. No, nije riječ o toj osobi. Riječ je o nama samima, našim projekcijama, našim razočaranjima, našim idealima, našim vrijednostima, čak i fantazijama ljubavi i sreće.

Takav odnos nas izaziva na našu osobnu borbu sa samim sobom, izaziva nas da sebe okrenemo naglavačke. Što je odnos toksičniji, to je naša borba veća i iz njega ćemo izaći kao veći pobjednik, iako se na početku tako ne čini.

Kada izađemo iz takvog odnosa spremni smo si postaviti pitanja:

  • Tko sam ja?
  • Što želim?
  • Kuda želim ići i kakva osoba želim biti?
  • Kako ću u idućem odnosu prepoznati toksična ponašanja na vrijeme?
  • Što si više nikada ne želim dopustiti?
  • Što sam mogla drugačije?

Nakon takvih odnosa shvatit ćemo da ništa nije zauvijek i da ljubav nije konstanta koja se podrazumijeva. Da se uvijek možemo predomisliti i pronaći ono što nas veseli i ispunjava.  Ne možemo druge natjerati da budu onakvi kakvi bi mi to željeli.

Shvaćamo da nitko neće doći i spasiti nas, već moramo sami spasiti sebe i počet ćemo bolje brinuti o sebi. Prigrliti sebe sa svim svojim nesavršenostima, greškama i propustima, prigrliti  sve ono na što baš i nismo ponosni, no sve je to dio nas. Da nismo bili takvi prije, danas ne bismo bili sve ono što smo danas. Shvaćamo da kako nitko ne može spasiti nas, jednako tako ni mi ne možemo spašavati druge. Puštamo druge i ne bavimo se tuđim životima, svatko vodi svoje bitke.

Toksične osobe možemo prepoznati vrlo lako, a nakon osobnog iskustva s njima, prepoznavanje će biti još i brže, te se više nećemo upuštati u takve odnose zbog sebe i svog mentalnog zdravlja.

Neke od karakteristika toksične osobe su:

  • nikada ne priznaje da je bila u krivu
  • uvijek su joj drugi krivi
  • ljubomorna je
  • nikada ne kaže oprosti, pogriješila sam
  • voli dramu
  • teško se nosi s kritikama
  • bezobrazna je i arogantna
  • ljude doživljava kao pijune koje koristi u svojim bitkama
  • teško ostvaruje emocionalnu povezanost s drugima
  • očekuje slijepu odanost, a sama često puta nije takva
  • svaku rečenicu okreće u svoju korist
  • nije tu kada nam treba, kada smo ranjivi, kada nam je teško
  • uglavnom razmišljaju crno – bijelo
  • imaju nedostatak empatije

Toksične osobe mogu biti naši partneri, prijatelji, kolege, čak i članovi naše obitelji. Ako smo u toksičnom odnosu, naši kapaciteti za nas same su smanjeni, te se nakon takvih druženja i razgovora osjećamo loše i iscrpljeno. Uz takve osobe ne napredujemo, ne rastemo, nego nas one guše, zamaraju… Jesu li oni nesretni? Najvjerojatnije jesu. Jesu li imali nesretno djetinjstvo, pa je njihovo ponašanje bilo obrazac preživljavanja u datim okolnostima? Možda i to. No to ne znači da danas, u odrasloj dobi, ne mogu odabrati druge, prikladnije oblike ponašanja i raditi na sebi, voljeti više i sebe, a samim time i druge. Kroz kvalitetne odnose ljubavi i privrženosti mogli bi postići zadovoljstvo u životu.

 Slobodni smo otići iz bilo koje priče, bilo kojeg odnosa ako nismo zadovoljni, ako ne volimo sebe u tom odnosu. Slobodni smo napustiti otrovne odnose i okružiti se ljudima koji nas ohrabruju, podržavaju i njeguju naš odnos. Slobodni smo oprostiti sebi sve velike i male pogreške i biti ljubazni prema sebi, pogledati se u zrcalo i reći: Da to sam ja!

Slobodni smo napustiti stare verzije nas samih i stvoriti se ponovno <3

Zapamtite, nijedan odnos nije vrijedan vašeg mentalnog zdravlja!

 

Eva Brlek, psihoterapeut

 

 

 

 





Kontaktirajte nas!

Stojimo vam na raspolaganju!

Imate pitanja na koje tražite odgovore? Obratite nam se s povjerenjem!


TELEFON

042/232-788



MOBITEL

098/1911566



Pratite nas na

DRUŠTVENIM MREŽAMA

NUEVA kabinet za edukaciju, rehabilitaciju i savjetovanje.



Designed by Vop promidžba i usluge