Motorički sustav pridonosi tome kako dijete organizira svoja ponašanja, tako da ona djeca koja imaju teškoće s organiziranjem vlastitog tijela i pokreta, imaju teškoća i s usmjeravanjem pažnje. Kada govorim o motoričkom sustavu tada mislim na motorički tonus, motoričko planiranje (sposobnost izvođenja aktivnosti u nizu kao što su puzanje, vezanje vezica, pisanje…), i na perceptivne motoričke zadaće (precrtavanje likova).

Primjerice kada djetetu dajemo zadatak da precrta krug, ono tada treba vizualno prepoznati sliku kruga, razumjeti je, te napraviti rukom zadatak precrtavanja koji je temeljen na toj slici. Usmjeravanje pažnje je aktivan proces koji uključuje interakciju s nekom osobom ili predmetom. Poteškoće s planiranjem u nizu, razumijevanjem vizualnih ili slušnih informacija utječu na našu pažnju. Tako primjerice vađenje knjiga iz torbe, zahtjeva mnogo radnji i svjesni napor djeteta prije nego što budu izvađene. Ako dođe u tom procesu do nekog ometajućeg faktora (zvuk, udarac… ili bilo što drugo što ometa njegovu pažnju), veća je vjerojatnost za prekidanjem željenje radnje.

Što je dijete pažljivije može upravljati dužim i kompliciranijim motoričkim uzorcima. Primjerice dijete s teškoćama u motoričkom planiranju, prilikom pisanja riječi jež, ima teškoća s organiziranjem motoričkog sustava. Svaka komponenta, uzimanje olovke, spuštanje na papir, stvaranje linije slova j, vraćanje olovke u gornji položaj, spuštanje olovke, stvaranje linije slova e, i tako dalje, za njega znači odvojenu motoričku radnju. Svaka ta motorička radnja je nova mogućnost za gubitak pažnje.

Stoga je važno da se takvoj djeci pruži više vremena, i više mogućnosti za vježbu i rad, u okolini koja će biti bez podražaja koji ih ometaju, te uz sporije i smirenije komuniciranje pomoću kraćih rečenica koje će mu pomoći da se usredotoči.