Agresivno ponašanje često predstavlja način privlačenja pažnje, „nespretno“ uspostavljanje kontakta s drugima, izraz bespomoćnosti djeteta ili pak provokacija, ili provođenje vlastite volje. Koliko god uzroci agresije mogu biti različiti i ovise o mnogim čimbenicima, činjenica je da agresivno ponašanje nije dobro niti za dijete niti za okolinu, te je potrebno odmah reagirati i djetetu dati do znanja da to ponašanje nije prihvatljivo.
Već od najranije dobi djeca pokazuju neke oblike agresivnog ponašanja. Od prve godine to su ugrizi, štipkanja, udaranja… U drugoj i trećoj godini česti su izljevi bijesa i agresija protiv vršnjaka, te je često iskazivanje agresije kroz igračke. Pritom je važno pratiti koje aktivnosti ili igračke potiču agresivnost kod djece, posebno ako se radi o nekim senzornim igračkama (tipa prejaka svjetlost ili zvuk mogu biti okidač za neprihvatljiva ponašanja kod neke djece s teškoćama senzorne integracije).
Također ne smijemo zaboraviti da djeca uče putem modela, te da moramo jako paziti na to kakvu poruku šaljemo djetetu bilo razgovorom ili našim svakodnevnim, prirodnim ponašanjem. Primjerice kada se vozite u autu i ljutite se što vozač ispred vas naglo prestrojava bez žmigavca, te pritom psujete ili lupate po volanu, dijete uči od vas kako se treba ponašati u toj situaciji (iako mu vi u najboljoj namjeri govorite kako nije lijepo psovati, svojim ponašanjem pokazujete suprotno). Stoga budite dobar model, izbjegavajte nasilno ponašanje i ispade bijesa. Važno je da dijete zna kakvo ponašanje očekujete od njega, te da takvo ponašanje vidi i kod vas. Ponekad je djetetu teško odrediti vlastite granice i uspostaviti kontrolu nad sobom i svojim ponašanjem (posebno je to vidljivo kod male djece, djece s teškoćama u razvoju ili emocionalno osjetljive djece), stoga budite blizu njega kako bi mu mogli pružiti podršku u smirivanju. Kada riječi nisu dovoljne, potrebno je nježno, ali čvrsto primiti dijete, te zaustaviti agresivno ponašanje. Važno je da roditelji budu čvrsti i dosljedni u svojim odlukama, te da se roditelji međusobno dogovore oko pravila kako dijete ne bi bilo zbunjeno, ako od jednog roditelja prima poruku da je neko ponašanje prihvatljivo, a od drugog da nije.
Na kraju je važno napomenuti da je svako ponašanje djeteta prilika za učenje novih sposobnosti i vještina, pa je tako i agresivno ponašanje prilika da dijete uspostavi kontrolu nad svojim emocijama, da osvijesti kako se osjeća, da usvoji nove tehnike smirivanja i samoregulacijom te da se nauči nositi s frustracijom. Agresivna ponašanja jesu sastavni dio djetetovog razvoja i sazrijevanja, no potrebno je voditi računa o trajanju i oblicima u kojima se javlja. Ako se agresivni ispadi javljaju često i traju dugo, te roditelj smatra da su ta ponašanja preizazovna za njega važno je potažiti stručnu pomoć i savjetovanje na vrijeme kako bi se prevenirala veća odstupanja u ponašanju.
