Ključna karika u savladavanju straha imaju roditelji te koliko će i na kakav način pružiti podršku djetetu. Međutim, i oni se tih dana nose s popriličnim stresom zbog očekivanja da se dijete što brže i uspješnije prilagodi novoj okolini što može posljedično dovesti do povećanja stresa kod djeteta ako roditelj kvalitetno ne iskomunicira svoje osjećaje te validira i normalizira djetetove.

Prvašići najčešće doživljavaju strah zbog nepredvidljivosti i odlaska u nepoznato stoga se roditeljima preporučuje odlazak do škole prije početka školske godine. Dijete tada uči put do škole, kakva je škola, a po mogućnosti može naučiti i gdje mu je učionica te kako ona izgleda. Važno je pritom naglasiti kako škola nije samo mjesto za dobivanje ocjena i pohvala od učitelja nego i mjesto gdje se događaju zabavne stvari, poput upoznavanja prijatelja, igranja i slično. Učenje puta do škole nekada zna biti izazovno, osobito ako škola nije „preko puta“ stoga je na roditeljima da ovu aktivnost preoblikuju u igru i ponavljaju je. Bitno je da dijete, pod nadzorom roditelja, pokuša samo doći do škole te da samo pokuša spakirati torbu što će mu povećati osjećaj sigurnosti i samostalnosti.

Djeca bi zajedno s roditeljima trebala sudjelovati u organizaciji i pripremi svih potrebnih stvari za novu školsku godinu stoga bi bilo dobro da se napravi popis svih mogućih školskih pribora, odjeće i obuće koje trebaju za prvašića te da se počne s kupnjom prije nego što krene škola. Još jedan od načina kako izbjeći stres je da zajedno osmisle tjedni raspored kojeg će se dijete pridržavati kada krene škola. U tom rasporedu treba biti naglašeno kada je vrijeme za igru i odmor.

Svako napreduje različitim tempom pa će tako neko dijete brže proći proces prilagodbe, a nekom će trebati malo više vremena. Svako uspoređivanje djeteta s drugom djecom bi samo još usporio proces prilagodbe stoga je važno osvijestiti kako ponašanje roditelja utječe na dijete i njegovu prilagodbu. Kako bismo vam olakšali taj cijeli proces, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.08. do 01.09.2023!

Rezerviraj mjesto za besplatno savjetovanje na 098/1911566 ili na mail info@nueva.hr

Samo zajedno možemo rasti!

U tjednima prije početka školske godine, bilo bi dobro da se djeca ustaju postupno ranije nego što su to činili tijekom praznika. Tako će imati dovoljno vremena da se prilagodbe na novi („stari“) obrazac spavanja kojeg škola zahtjeva. Vraćanje u školsku rutinu zna biti teško za djecu, kao i za roditelje, stoga se preporučuje da se i djeca uključe u organizaciju vremena prije početka škole te da se to nastavi i tijekom škole. Posebice se tu treba fokusirati na postupno smanjenje korištenja digitalnih tehnologija.

Kvalitetna komunikacija je važna i za djecu i za roditelje jer pomoću nje mogu izraziti svoje nade, razočarenja, uspjehe ili neuspjehe, strahove i probleme bez prigovaranja i kritiziranja. Podijelite i vi svoje strahove i nesigurnosti koje osjećate zbog početka nove školske godine, ali ih podsjetite i da učitelji i profesori dijele te osjećaje koji će se s vremenom smanjiti. Komunikacija treba biti prilagođena dobi na način da s mlađom djecom komuniciramo postavljanjem jednostavnih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje, a s adolescentima se preporučuje naglašavanje njihovih snaga i vrlina bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.

Prilikom kupnje knjiga, pribora, odjeće i obuće za novu školsku godinu, pitajte dijete što želi te mu dajte slobodu u izboru kako bi stekli osjećaj povjerenja. Isto tako, bilo bi poželjno da pri prelistavanju novih knjiga roditelj skrene pažnju na nešto zanimljivo i probudi interes kod djeteta.

Podržavajuća okolina uključujući rodbinu, prijatelje, učitelje, profesore, susjede i stručnjake mentalnog zdravlja mogu značajno doprinijeti bržoj i uspješnijoj prilagodbi na novu školsku godinu. Isto tako, uključivanje djeteta u izvannastavne aktivnosti ili sport koji ih zanima može samo poboljšati djetetovu izgradnju socijalnih vještina i jačanju samopouzdanja.

I za kraj, učenje od malena o tome kako se nositi sa stresom je dugoročno puno korisnije za rješavanje problema od zaštite što često roditelji rade iz najbolje namjere. Moramo uzeti u obzir kako će dijete tijekom svojeg školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, a doživljavanje samog stresa ovisi o djetetovoj percepciji, ali i o roditeljskog reakciji. Kako bi pružili podršku i djeci i roditeljima, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.09. do 01.09.2023!

Rezervirajte svoje mjesto na vrijeme na 098/1911566 ili na info@nueva.hr

Čekamo Vas kako bi rasli zajedno, vidimo se u Nuevi!

]]> https://nueva.hr/2023/08/11/u-novu-skolsku-godinu-bez-stresa-kako-pomoci-djetetu-ali-i-sebi-kao-roditelju/feed/ 0 https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/ https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/#respond Mon, 13 Apr 2020 10:05:44 +0000 http://nueva.hr/?p=2141 Djecu ne možemo zaštititi od iznenadnih traumatskih događaja koji se ovih dana događaju i izvan su naše kontrole (potresi, korona virus). Ovi događaji predstavljaju veliki odmak od našeg dosadašnjeg života, uključuju socijalnu izolaciju, promjenu dnevne rutine i razne osjećaje koji mogu varirati od preplavljenosti osjećajima do potpunog ignoriranja istih. I nama odraslima je potrebno neko vrijeme da razvijemo načine suočavanja sa svim tim situacijama, jednako tako i djeci.
S obzirom da su to neočekivane situacije, i neke naše reakcije su neočekivane. Izuzetno je važno znati da su sve emocije normalne, te da nema dobrih i loših osjećaja. Djeca vide što se događa oko nas, vide našu zabrinutost, makar mi o tome niti ne govorimo. Više od 80% komunikacije se odvija neverbalnim putem , te je to dio koji nikako ne možemo niti ne trebamo sakrivati od djece. Djeca jako lako uočavaju naše dvostruke poruke npr. kada govorimo da smo dobro, a nismo. Potrebno je s djecom otvoreno razgovarati i podijeliti svoje osjećaje, pritom pazeći na razvojnu dob djeteta. Možemo mu reći: „Baš nas je iznenadio ovaj potres, i ja sam se prepala, nisam ga očekivala“, “Kada se sve počelo tresti čvrsto sam te zagrlila da znaš da sam tu za tebe“ ,„Kada je sve prošlo plakala sam , jer sam bila tužna, sada mi je malo lakše…Kako si se ti osjećao?“.
Najvažnije je upamtiti da smo mi roditelji najvažniji uzori našoj djeci, te da smo pritom najznačajniji modeli djeci. Uz nas i oni sami uče kako se ponašati u izvanrednim okolnostima, kako rješavati novonastale probleme, te kako se suočavati sa izazovima koji su oko nas. O našim ponašanjima, ovise i njihova ponašanja.
Djeca vide što se događa oko nas i oko njih, te je potrebno da budu aktivni sudionici svih tih događaja. Ukoliko se pravimo da se ništa ne događa, djetetu šaljemo poruku da je u redu potiskivati svoje emocije, a to može imati značajne posljedice na kasnije mentalno zdravlje djeteta. Naravno da se i mi osjećamo uplašeno, zbunjeno, ljutito… Uključivanjem djeteta šaljemo mu poruku da je važno, vrijedno, da imamo povjerenja u njega, te da preuzima aktivnu ulogu u novonastaloj situaciji što je izuzetno važno za samopoštovanje djeteta.
Na situaciju koja je nova, neočekivana i odrasli reagiraju različito s ciljem što boljeg nošenja s istom, pa tako i djeca. Neka djeca mogu tražiti naše zagrljaje više od uobičajenog, neki mogu početi mokriti u krevet, buditi se tijekom noći, imati problema sa uspavljivanjem ili biti pretjerano razdražljivi ili prkosni. Moramo znati da su sve to pokušaji djeteta da se što lakše suoči sa novonastalim uvjetima, te ono što mu u ovom trenutku možemo pružiti je razumijevanje i podrška uz obavezne poruke „Tu sam za tebe“, „Zajedno ćemo kroz to proći“, „Volim te“.
Izuzetno je važno s djecom razgovarati o tome kako se osjećaju. Čak i ako oni sami o tome ne govore, možemo započeti razgovor kroz igru. Igra je spontana aktivnost djeteta. Djeca uživaju u igri, posebno je djeci predškolske dobi lakše izražavati svoje osjećaje kroz igru nego u direktnom razgovoru. Upravo je simbolička igra idealan način da s djetetom proradimo traumu kroz koju prolazimo. Tako putem igre možemo govoriti o emocijama, željama, težnjama, i načinima suočavanja s istima.
Kada se dogodi takva iznenadna situacija, važno je da s djetetom prođemo što mi znamo o potresu, kako i zašto dolazi do potresa, te što se preporuča napraviti (sakriti ispod stola, izaći van te se udaljiti od zgrada…). Konkretnim uputama lakše ćemo kontrolirati situaciju, te smanjiti i svoju i djetetovu frustraciju. Naravno da trebamo naše riječi i postupke prilagoditi dobi djeteta, nećemo isto razgovarati sa petogodišnjakom i desetogodišnjakom. Nakon potresa ili druge traumatične situacije s djecom je potrebno govoriti o tome zašto smo doma i ne idemo u vrtić ili školu. Možemo organizirati on line druženja s njihovim prijateljima kako bi bili u kontaktu i njegovali povezanost i brigu jedni za druge. Možemo utvrditi što se preporuča učiniti u slučaju potresa, ili na koji način možemo smanjiti vjerojatnost zaraze korona virusom.
U ovim trenucima najvažnije je uspostaviti dnevne rutine djetetu kako bi imalo osjećaj sigurnosti i kontrole. To je posebno važno za djecu s teškoćama u razvoju, koja možda i ne razumiju u potpunosti o čemu se radi, ali osjećaju da stvari nisu iste kao što su bile. Sa djecom s teškoćama korisno je razgovarati o novonastaloj situaciji putem slikovnih prikaza, koristeći pritom jednostavnije rečenice koje su djetetu razumljive sukladno njihovim sposobnostima, mogućnostima i jakim stranama.
Važno je da što više vremena provodite u zajedničkim aktivnostima s djecom, a vijesti i javljanja institucija ograničite na nekoliko puta na dan po nekoliko minuta, tako da budete informirani, ali ne da stresni prizori budu prisutni cijelo vrijeme potičući pritom bespomoćnost, crne scenarije i strah.
Naša djeca će se tijekom svog života zasigurno imati prilike susretati sa nizom izazovnih situacija, tako da na ove situacije možemo gledati kao na prilike za učenje, jačanje njihovih kapaciteta i potencijala za nošenje s istima, kako bi bili sigurni da smo učinili sve što je u našoj moći da im damo temelje za buduće događaje.

Eva Brlek, mag.rehab.educ, psihoterapeut vlasnica je kabineta NUEVA koji pruža usluge dijagnostike, savjetovanja i terapije iz područja edukacijske rehabilitacije, psihologije i psihoterapije.

]]> https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/feed/ 0 https://nueva.hr/2020/02/11/edukativni-clanci-adhd-u-predskolskoj-dobi/ Tue, 11 Feb 2020 17:44:07 +0000 http://nueva.hr/?p=1872 Često se susrećem s pitanjima roditelja i odgajatelja kako prepoznati da li se radi o samo „malo življem djetetu“ ili to dijete ima ADHD(Poremećaj pažnje/Hiperaktivni poremećaj). Odgovor na to pitanje nije nimalo lako dati, jer postoje velike varijacije u jačini simptoma kod različite djece, te različiti podtipovi ADHD-a. Također simptomi koji se pojavljuju, mogu ili ne moraju biti indikator ADHD-a ovisno o dobi i ostalim specifičnostima djeteta.

Simptome i specifičnosti ADHD-a kod djece predškolske dobi, nešto je teže prepoznati nego kod djece školske dobi. Djecu u školi čekaju strukturirani zahtjevi, dugotrajniji mentalni napori, te okolina u kojoj oni moraju poštovati pravila i red, pa je relativno lako uočiti onu djecu koja ne mogu duže vrijeme održavati pažnju na zadatku, misli su im usmjerene na sve druge strane, osim na zadatak ili govor učitelja; ne vole mirno sjediti, te imaju stalnu potrebu za motoričkim kretanjem. Istraživanja pokazuju da djeca koja dođu u školu, a da u predškolskoj dobi nisu bila prepoznata kao djeca s ADHD-om, te nisu bila obuhvaćena nikakvim terapijskim programom, već u prvom razredu pokazuju porast agresivnog ponašanja, nedostatak motivacije, smanjenu želju za učenjem, probleme s vršnjacima, te teškoće s usvajanjem čitanja i pisanja.

Neki od mogućih pokazatelja ADHD-a u predškolskoj dobi su izražen motorički nemir (često roditelji kažu „kao da ih pokreće motor“), brza promjena aktivnosti, skakanje s jedne aktivnosti na drugu, bez da su pritom završili s prvom aktivnosti, izražena nespretnost, posebno vole trčanje i penjanje, a ne vole čitanje i mirnije aktivnosti; kasnije usvajanje aktivnosti svakodnevnog života (oblačenje, pranje zubi, …), teškoće sa spavanjem, poteškoće s hranjenjem; lako postanu frustrirani, često su nepažljivi prema drugima (udaraju ih, guraju) iako to ne čine namjerno, imaju slabo razvijene socijalne vještine, često je prisutan i otpor prema autoritetu. Važno je napomenuti da se takva ponašanja javljaju u barem dvije okoline, primjerice u vrtiću i kod kuće, te da traju duže od šest mjeseci.

Važno je razlikovati određenu razvojnu fazu kod djeteta, ili nešto teži djetetov temperament od ADHD-a. Roditelji i odgajatelji mogu prepoznati neka ponašanja koja se javljaju kod djece, ali nikako samostalno ne mogu zaključiti da njihovo dijete ima ADHD. To je zadaća stručnjaka koji će sve navedene osobitosti djeteta uzeti u obzir. Za uspješno nošenje s ADHD-om važna je rana intervencija, te rehabilitacijski i psihoterapijski tretman.

Inspirativna edukativna konferencija namijenjena je roditeljima, odgojno obrazovnim stručnjacima koji rade s djecom te potiču njihov rast i razvoj, kao i svima onima koji žele naučiti nešto više.

Samo su neka od pitanja na koja ćemo pokušati dati odgovore. Inspirativna edukativna konferencija namijenjena je roditeljima, odgojno obrazovnim stručnjacima koji rade s djecom te potiču njihov rast i razvoj, kao i svima onima koji žele naučiti nešto više.

PROGRAM

8:30-9:00 registracija sudionika9:00-9:30 Suvremeni pristup senzornoj integraciji (Edita Štok, mag.rehab.educ.)
9:30-10:00 Rana stimulacija kao prediktor razvoja mozga (Ivana Štedul, dipl.physioth.,bacc.therap.occup., certificirani Emmet terapeut)
10:00-10:30 Progovorimo lako-pokazat ću vam kako (Katarina Matijević, mag.log.)
pauza za kavu
10:45-11:15 Igra otključava dječje potencijale u svim životnim aspektima (Milena Mešterović, dipl. surdoaudiolog,Child Centered Play Therapy, INA Play Therapy Switzerland)
11:15-12:00 Utjecaj medija na razvoj socijalnih vještina (Eva Brlek, mag.rehab.educ.,psihoterapeut)
12:00-12:30 Manuelne tehnike u kreiranju optimalnih uvjeta razvoja, Ksenija Keča, bacc.physio., med.sr., Bowen terapeut, Emmet terapeut

Mjesto održavanja: Park Boutique hotel Varaždin, Juraja Habdelića 6, Varaždin

Vrijeme održavanja: 23.11.2019. od  9:00-13:00

Konferenciju boduje HKER sa 3 boda za pasivno sudjelovanje.

Svi sudionici dobiti će potvrdu o sudjelovanju.Prijave putem linka: https://docs.google.com/forms/d/1EiGM8opnC3gk6HIW2-sUa35x6ZnkoTe115lV4hwiRFg/edit ili na kabinetnueva@gmail.com.

Rana kotizacija (do 30.10.2019.) iznosi 150 kuna, nakon tog datuma iznosi 200 kuna.
Prijave se primaju do popunjena mjesta.

Mjesto je rezervirano tek uplatom cjelokupnog iznosa kotizacije na broj računa (IBAN): HR54 2390 0011 1009 6412 8 kod Hrvatske poštanske banke.

Veselimo se zajedničkom rastu i razvoju!

Pod motom kino za sve i dostupno svima na senzornim projekcijama djeca mogu šetati, kretati se, donijeti svoju omiljenu igračku ili dekicu, grickalice i sok, doći u pratnji roditelja, nastavnika, prijatelja, baka, djedova

U prijevodu, senzorna projekcija znači da će svjetla biti prigušena, a ne ugašena i da će zvuk biti tiši u odnosu na onaj na koji smo navikli u kinima, a djeca mogu šetati, kretati se, donijeti svoju omiljenu igračku ili dekicu, grickalice i sok, doći u pratnji roditelja, nastavnika, prijatelja, baka, djedova i dr.

Film za senzornu projekciju je pomno biran kako bi ga djeca sa senzornim poteškoćama mogla pratiti. Djeca sa senzornim poteškoćama mogu imati teškoće uzrokovane preosjetljivošću na jake boje, svijetlo, bljeskanje, uzorke i kontraste, nagle glasne zvukove, mnogo vizualnih i auditivnih podražaja istovremeno. Sukladno tome animirani filmovi koji su odabrani da sudjeluju u ovom projektu su senzorno prihvatljivi u auditivnom i vizualnom smislu za djecu sa senzornim poteškoćama. Također je izuzetno važna radnja i pouka koju nosi film, da bude poticajna u osvješćivanju temeljnih ljudskih vrijednosti. U prijevodu – nije svaki film pogodan za senzornu projekciju.

Za vrijeme senzorne projekcije djeci je omogućeno kretanje u prostoru, te po potrebi izlaženje i ponovno ulaženje, čak i više puta, ovisno o potrebama djeteta. U senzornoj projekciji su djeca na prvom mjestu, tako da sve njihove potrebe moraju biti zadovoljene pod motom kino za sve kino dostupno svima. Na taj način ruše se sve predrasude i stereotipi, te se različitost percipira kao bogatstvo, a uči se na spontani način kroz zajedništvo od najranije dobi. Djeca koja su od najranije dobi uključena u takve aktivnosti u lokalnoj zajednici, kasnije postaju pojedinci koji su tolerantniji, te socijalno i emocionalno zrelije ličnosti.

Koncept senzornih projekcija pokrenule su još 2016. godine Eva Brlek, stručnjakinja u području edukacijske rehabilitacije i psihoterapije i Sandra Malenica, prof. kroatistike i komparativne književnosti. Projekt senzornih projekcija prepoznali su Hrvatski audiovizualni centar i Hrvatski filmski savez u čijem su kinu Tuškanac projekcije prvi puta i održane. Nakon zagreba projekcije su bile u Varaždinu, a ideja je da se barem jednom mjesečno diljem Hrvatske prikazuje animirani film prilagođen djeci sa senzornim poteškoćama s ciljem što uspješnije integracije i inkluzije djece s teškoćama u razvoju u lokalnu zajednicu, želimo da sva djeca imaju jednake prilike u svemu pa tako i u odlascima i uživanju u filmovima i kinu. Senzorne projekcije prenose izuzetno važnu društvenu poruku, koja se ne odnosi samo na odlazak u kino i gledanje filma, već stvaranje zajedništva među djecom, poticanje tolerancije i prihvaćanja različitosti, te širenje pozitivnih društvenih vrijednosti. Ovaj koncept potiče izgradnju lokalne zajednice na različitostima i njihovu poštivanju.

U kinu Tuškanac 07.11.2018. i 08.11.2018.

U kinu Gaj u Varaždinu 15.11.2018. i 17.11.2018.

Družimo se u kinu 😉

Pomoću TOATEST-a mjerimo:

Pažnju

Koncentraciju

Impulzivnost

Hiperaktivnost

Mjerenje se vrši putem programa koji sliči kompjuterskoj igri u kojoj ispitanik reagira na vizualnu stimulaciju.

Osobitosti TOATESTA:

-široki dobni raspon (6-70 godina)

-točna mjerljivost

-nije vezane uz poznavanje jezika ili kulturoloških razlika

-sadrži 4 subtesta

-trenutna interpretacija testa

-idealan alat za formiranje daljnjih intervencija

Za sve dodatne informacije javite se na 098/1911566 ili kabinetnueva@gmail.com

ADHD je jedan od najčešće dijagnosticiranih neurobihevioralnih poremećaja u djetinjstvu, koji pogađa djecu od rane dojenačke dobi do školske i odrasle dobi. Za njegovo dijagnosticiranje potrebno je javljanje tri skupine simptoma (hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) prije 7. godine života, u najmanje dva različita okruženja.

Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj je standardiziran i normiran test namijenjen procjeni ponašanja osoba s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem (ADHD) ili osoba s problemima ponašanja, te dijagnosticiranju učenika s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem.

Više informacija na kabinetnueva@gmail.com 098/1911566

Izvor: Kino Tuškanac

Senzorne projekcije nisu novost u svijetu, ali jesu u Hrvatskoj. Senzorna projekcija je projekcija u uvjetima prilagođenima djeci koja imaju poteškoće senzorne integracije – uz prigušena svjetla i slabijeg zvuka, a djeca mogu šetati, donijeti svoju omiljenu igračku, grickalice i sok, doći u pratnji roditelja, nastavnika, prijatelja ili baka, organizirano sa školom ili privatno.

Eva Brlek, stručnjakinja u području rehabilitacije i psihoterapeutkinja realitetne terapije,  i Sandra Malenica, prof. književnosti, pokrenule su prošle godine projekt senzornog kina u kinu Tuškanac te sa senzornim projekcijama gostovale u kinu Samobor i kinu Gaj u Varaždinu. Ovogodišnji pilot projekt donosi senzorne projekcije i u druga nezavisna hrvatska kina. Uz kino Tuškanac, u projekt će se uključiti i Kino Valli, Kino Zelina (Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina),  POU Kutina, KinoMoslavina, Kinematografi Dubrovnik, Kulturno prosvjetno društvo “Sloga” Pakrac, a raspored projekcija bit će objavljen naknadno.

Senzorne projekcije filma Žabac Regi održat će se u kinu Tuškanac, u utorak 7. i u srijedu 8. studenog s početkom u 10 sati.

Projekcije su besplatne za djecu i pratitelje, a sufinancira ih Hrvatski audiovizualni centar i Hrvatski filmski savez.

Ako ste zainteresirani za projekciju, javite se do 6. studenoga na mail sara.cucic@gmail.com ili mobitel 0955788511 s informacijama o broju mjesta koje trebate te terminom koji vam više odgovara.

ŽABAC REGI

Žabac Regi (Ribbit), animirani je malezijsko-američki film iz 2014. Traje 88 minuta i sinkroniziran je na hrvatski.

Regi je žabac s krizom identiteta. Osjeća se neshvaćenim i prepun je pitanja o svom životu, stoga sa svojim najboljim prijateljem, letećom vjevericom, kreće na putovanje života. U potrazi za smislom života naći će se u prašumi Amazone gdje će upoznati zanimljive prijatelje te biti hipnotiziran. Je li Regi začarani princ zarobljen u tijelu žapca ili samo zbunjeni stanovnik džungle?