Ključna karika u savladavanju straha imaju roditelji te koliko će i na kakav način pružiti podršku djetetu. Međutim, i oni se tih dana nose s popriličnim stresom zbog očekivanja da se dijete što brže i uspješnije prilagodi novoj okolini što može posljedično dovesti do povećanja stresa kod djeteta ako roditelj kvalitetno ne iskomunicira svoje osjećaje te validira i normalizira djetetove.

Prvašići najčešće doživljavaju strah zbog nepredvidljivosti i odlaska u nepoznato stoga se roditeljima preporučuje odlazak do škole prije početka školske godine. Dijete tada uči put do škole, kakva je škola, a po mogućnosti može naučiti i gdje mu je učionica te kako ona izgleda. Važno je pritom naglasiti kako škola nije samo mjesto za dobivanje ocjena i pohvala od učitelja nego i mjesto gdje se događaju zabavne stvari, poput upoznavanja prijatelja, igranja i slično. Učenje puta do škole nekada zna biti izazovno, osobito ako škola nije „preko puta“ stoga je na roditeljima da ovu aktivnost preoblikuju u igru i ponavljaju je. Bitno je da dijete, pod nadzorom roditelja, pokuša samo doći do škole te da samo pokuša spakirati torbu što će mu povećati osjećaj sigurnosti i samostalnosti.

Djeca bi zajedno s roditeljima trebala sudjelovati u organizaciji i pripremi svih potrebnih stvari za novu školsku godinu stoga bi bilo dobro da se napravi popis svih mogućih školskih pribora, odjeće i obuće koje trebaju za prvašića te da se počne s kupnjom prije nego što krene škola. Još jedan od načina kako izbjeći stres je da zajedno osmisle tjedni raspored kojeg će se dijete pridržavati kada krene škola. U tom rasporedu treba biti naglašeno kada je vrijeme za igru i odmor.

Svako napreduje različitim tempom pa će tako neko dijete brže proći proces prilagodbe, a nekom će trebati malo više vremena. Svako uspoređivanje djeteta s drugom djecom bi samo još usporio proces prilagodbe stoga je važno osvijestiti kako ponašanje roditelja utječe na dijete i njegovu prilagodbu. Kako bismo vam olakšali taj cijeli proces, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.08. do 01.09.2023!

Rezerviraj mjesto za besplatno savjetovanje na 098/1911566 ili na mail info@nueva.hr

Samo zajedno možemo rasti!

U tjednima prije početka školske godine, bilo bi dobro da se djeca ustaju postupno ranije nego što su to činili tijekom praznika. Tako će imati dovoljno vremena da se prilagodbe na novi („stari“) obrazac spavanja kojeg škola zahtjeva. Vraćanje u školsku rutinu zna biti teško za djecu, kao i za roditelje, stoga se preporučuje da se i djeca uključe u organizaciju vremena prije početka škole te da se to nastavi i tijekom škole. Posebice se tu treba fokusirati na postupno smanjenje korištenja digitalnih tehnologija.

Kvalitetna komunikacija je važna i za djecu i za roditelje jer pomoću nje mogu izraziti svoje nade, razočarenja, uspjehe ili neuspjehe, strahove i probleme bez prigovaranja i kritiziranja. Podijelite i vi svoje strahove i nesigurnosti koje osjećate zbog početka nove školske godine, ali ih podsjetite i da učitelji i profesori dijele te osjećaje koji će se s vremenom smanjiti. Komunikacija treba biti prilagođena dobi na način da s mlađom djecom komuniciramo postavljanjem jednostavnih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje, a s adolescentima se preporučuje naglašavanje njihovih snaga i vrlina bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.

Prilikom kupnje knjiga, pribora, odjeće i obuće za novu školsku godinu, pitajte dijete što želi te mu dajte slobodu u izboru kako bi stekli osjećaj povjerenja. Isto tako, bilo bi poželjno da pri prelistavanju novih knjiga roditelj skrene pažnju na nešto zanimljivo i probudi interes kod djeteta.

Podržavajuća okolina uključujući rodbinu, prijatelje, učitelje, profesore, susjede i stručnjake mentalnog zdravlja mogu značajno doprinijeti bržoj i uspješnijoj prilagodbi na novu školsku godinu. Isto tako, uključivanje djeteta u izvannastavne aktivnosti ili sport koji ih zanima može samo poboljšati djetetovu izgradnju socijalnih vještina i jačanju samopouzdanja.

I za kraj, učenje od malena o tome kako se nositi sa stresom je dugoročno puno korisnije za rješavanje problema od zaštite što često roditelji rade iz najbolje namjere. Moramo uzeti u obzir kako će dijete tijekom svojeg školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, a doživljavanje samog stresa ovisi o djetetovoj percepciji, ali i o roditeljskog reakciji. Kako bi pružili podršku i djeci i roditeljima, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.09. do 01.09.2023!

Rezervirajte svoje mjesto na vrijeme na 098/1911566 ili na info@nueva.hr

Čekamo Vas kako bi rasli zajedno, vidimo se u Nuevi!

]]> https://nueva.hr/2023/08/11/u-novu-skolsku-godinu-bez-stresa-kako-pomoci-djetetu-ali-i-sebi-kao-roditelju/feed/ 0 https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/ https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/#respond Mon, 13 Apr 2020 10:05:44 +0000 http://nueva.hr/?p=2141 Djecu ne možemo zaštititi od iznenadnih traumatskih događaja koji se ovih dana događaju i izvan su naše kontrole (potresi, korona virus). Ovi događaji predstavljaju veliki odmak od našeg dosadašnjeg života, uključuju socijalnu izolaciju, promjenu dnevne rutine i razne osjećaje koji mogu varirati od preplavljenosti osjećajima do potpunog ignoriranja istih. I nama odraslima je potrebno neko vrijeme da razvijemo načine suočavanja sa svim tim situacijama, jednako tako i djeci.
S obzirom da su to neočekivane situacije, i neke naše reakcije su neočekivane. Izuzetno je važno znati da su sve emocije normalne, te da nema dobrih i loših osjećaja. Djeca vide što se događa oko nas, vide našu zabrinutost, makar mi o tome niti ne govorimo. Više od 80% komunikacije se odvija neverbalnim putem , te je to dio koji nikako ne možemo niti ne trebamo sakrivati od djece. Djeca jako lako uočavaju naše dvostruke poruke npr. kada govorimo da smo dobro, a nismo. Potrebno je s djecom otvoreno razgovarati i podijeliti svoje osjećaje, pritom pazeći na razvojnu dob djeteta. Možemo mu reći: „Baš nas je iznenadio ovaj potres, i ja sam se prepala, nisam ga očekivala“, “Kada se sve počelo tresti čvrsto sam te zagrlila da znaš da sam tu za tebe“ ,„Kada je sve prošlo plakala sam , jer sam bila tužna, sada mi je malo lakše…Kako si se ti osjećao?“.
Najvažnije je upamtiti da smo mi roditelji najvažniji uzori našoj djeci, te da smo pritom najznačajniji modeli djeci. Uz nas i oni sami uče kako se ponašati u izvanrednim okolnostima, kako rješavati novonastale probleme, te kako se suočavati sa izazovima koji su oko nas. O našim ponašanjima, ovise i njihova ponašanja.
Djeca vide što se događa oko nas i oko njih, te je potrebno da budu aktivni sudionici svih tih događaja. Ukoliko se pravimo da se ništa ne događa, djetetu šaljemo poruku da je u redu potiskivati svoje emocije, a to može imati značajne posljedice na kasnije mentalno zdravlje djeteta. Naravno da se i mi osjećamo uplašeno, zbunjeno, ljutito… Uključivanjem djeteta šaljemo mu poruku da je važno, vrijedno, da imamo povjerenja u njega, te da preuzima aktivnu ulogu u novonastaloj situaciji što je izuzetno važno za samopoštovanje djeteta.
Na situaciju koja je nova, neočekivana i odrasli reagiraju različito s ciljem što boljeg nošenja s istom, pa tako i djeca. Neka djeca mogu tražiti naše zagrljaje više od uobičajenog, neki mogu početi mokriti u krevet, buditi se tijekom noći, imati problema sa uspavljivanjem ili biti pretjerano razdražljivi ili prkosni. Moramo znati da su sve to pokušaji djeteta da se što lakše suoči sa novonastalim uvjetima, te ono što mu u ovom trenutku možemo pružiti je razumijevanje i podrška uz obavezne poruke „Tu sam za tebe“, „Zajedno ćemo kroz to proći“, „Volim te“.
Izuzetno je važno s djecom razgovarati o tome kako se osjećaju. Čak i ako oni sami o tome ne govore, možemo započeti razgovor kroz igru. Igra je spontana aktivnost djeteta. Djeca uživaju u igri, posebno je djeci predškolske dobi lakše izražavati svoje osjećaje kroz igru nego u direktnom razgovoru. Upravo je simbolička igra idealan način da s djetetom proradimo traumu kroz koju prolazimo. Tako putem igre možemo govoriti o emocijama, željama, težnjama, i načinima suočavanja s istima.
Kada se dogodi takva iznenadna situacija, važno je da s djetetom prođemo što mi znamo o potresu, kako i zašto dolazi do potresa, te što se preporuča napraviti (sakriti ispod stola, izaći van te se udaljiti od zgrada…). Konkretnim uputama lakše ćemo kontrolirati situaciju, te smanjiti i svoju i djetetovu frustraciju. Naravno da trebamo naše riječi i postupke prilagoditi dobi djeteta, nećemo isto razgovarati sa petogodišnjakom i desetogodišnjakom. Nakon potresa ili druge traumatične situacije s djecom je potrebno govoriti o tome zašto smo doma i ne idemo u vrtić ili školu. Možemo organizirati on line druženja s njihovim prijateljima kako bi bili u kontaktu i njegovali povezanost i brigu jedni za druge. Možemo utvrditi što se preporuča učiniti u slučaju potresa, ili na koji način možemo smanjiti vjerojatnost zaraze korona virusom.
U ovim trenucima najvažnije je uspostaviti dnevne rutine djetetu kako bi imalo osjećaj sigurnosti i kontrole. To je posebno važno za djecu s teškoćama u razvoju, koja možda i ne razumiju u potpunosti o čemu se radi, ali osjećaju da stvari nisu iste kao što su bile. Sa djecom s teškoćama korisno je razgovarati o novonastaloj situaciji putem slikovnih prikaza, koristeći pritom jednostavnije rečenice koje su djetetu razumljive sukladno njihovim sposobnostima, mogućnostima i jakim stranama.
Važno je da što više vremena provodite u zajedničkim aktivnostima s djecom, a vijesti i javljanja institucija ograničite na nekoliko puta na dan po nekoliko minuta, tako da budete informirani, ali ne da stresni prizori budu prisutni cijelo vrijeme potičući pritom bespomoćnost, crne scenarije i strah.
Naša djeca će se tijekom svog života zasigurno imati prilike susretati sa nizom izazovnih situacija, tako da na ove situacije možemo gledati kao na prilike za učenje, jačanje njihovih kapaciteta i potencijala za nošenje s istima, kako bi bili sigurni da smo učinili sve što je u našoj moći da im damo temelje za buduće događaje.

Eva Brlek, mag.rehab.educ, psihoterapeut vlasnica je kabineta NUEVA koji pruža usluge dijagnostike, savjetovanja i terapije iz područja edukacijske rehabilitacije, psihologije i psihoterapije.

]]> https://nueva.hr/2020/04/13/kako-razgovarati-s-djecom-o-iznenadnim-stresnim-situacijama/feed/ 0 https://nueva.hr/2018/03/13/dijagnosticiranje-adhd-a/ Tue, 13 Mar 2018 18:21:31 +0000 http://nueva.hr/?p=1890 Od ožujka naš kabinet je bogatiji za novi dijagnostički test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj. Može se koristiti već u dobi od 3 godine djeteta pa na dalje.

ADHD je jedan od najčešće dijagnosticiranih neurobihevioralnih poremećaja u djetinjstvu, koji pogađa djecu od rane dojenačke dobi do školske i odrasle dobi. Za njegovo dijagnosticiranje potrebno je javljanje tri skupine simptoma (hiperaktivnost, impulzivnost, nepažnja) prije 7. godine života, u najmanje dva različita okruženja.

Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj je standardiziran i normiran test namijenjen procjeni ponašanja osoba s poremećajem pažnje/hiperaktivnim poremećajem (ADHD) ili osoba s problemima ponašanja, te dijagnosticiranju učenika s deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem.

Više informacija na kabinetnueva@gmail.com 098/1911566

Forbrain® zaista može inducirati plastične promjene u središnjem živčanom sustavu s najmanje dva neovisna, ali povezana neuronska mehanizma: 1) uzrokujući audio-vokalne petlje kroz modificirani govorni signal koji dovodi do obogaćene akustične okoline koja pruža auditivnu plastičnost; i 2) poticanje  brojnih mehanizama za kontrolu  pažnje.  Krajnji ishod svih tih procesa može biti jačanje izvršnih mehananizama pažnje, što rezultira boljom koncentracijom, jačom otpornosti na ometajuće faktore, poboljšanom kapacitetu memorije i osjećajem bolje  usredotočenosti.

Uređaj Forbrain dolazi u obliku slušalice, te je jednostavan za korištenje.

Uređaj možete naručiti direktno klikom na ovaj link:

Learning Device for Speech, Attention & Memory | Forbrain

ili upišete kod za popust prilikom narudžbe 3A4602584

(tim putem dobivate 10% popusta na iznos kupovine).

Za sva pitanja vezana za korištenje uređaja i broj potrebnih tretmana dostupni smo na 098/1911-566 ili na kabinetnueva@gmail.com

Važno je djecu od najranije dobi učiti odgovornom načinu ponašanja prilikom sukoba, jer će samo tako postati samostalnija, sigurnija, zrelija, imat će više samopoštovanja, pozitivniju sliku o sebi… Pritom ne smijemo zaboraviti da djeca uče prema modelu, dakle često ono što oni vide u ponašanjima odraslih i oni primjenjuju u svojim ponašanjima. Roditelj je glavni model djetetu. Odgovoran način ponašanja prilikom sukoba znači da pritom ne ugrožavamo drugoga.

Zato je važno podučavati djecu kako to postići. Najbolje je da se razgovor provodi individualno s djetetom, kako bi se smanjili ometajući faktori druge djece.

Na samom početku važno je da dijete pitamo „Što se dogodilo?“ kako bi dobili uvid u čemu je problem, odnosno zašto je izbio sukob. Često već tada mi „odrasli“ prosuđujemo i preuzimamo ulogu „suca“, već imamo sliku toga tko je kriv, važno je da to zadržite za sebe i imate strpljenja razgovarati s djetetom i dalje, pokazivajući interes za njegovu teškoću. Tada ga pitamo „Što ti želiš?“ kako bi saznali koji je pravi uzrok sukoba. Kada saznamo što je dijete željelo dobiti tim sukobom, pitamo ga što bi radio npr. s tom igračkom, da je ima. Tako vidimo što ustvari dijete želi, i što je htio dobiti tim sukobom.

Tada kreće najzahtjevniji dio da pomognemo djetetu da samo pronađe izbor, što joj može u toj situaciji napraviti, kako se još može ponašati, da li postoji i drugi način da dobije to što želi i zadovolji svoju potrebu bez da ugrožava druge, te kako će se tada osjećati. Važno je da dijete samo procijeni što time dobiva, a što gubi.

Tako dijete podučavamo kako efikasno zadovoljiti svoje potrebe, kako se nositi s frustracijom, te kako se ponašati prema drugima na prihvatljiv način. Ukoliko to naučimo dijete tijekom predškolskog perioda, uvelike ćemo mu olakšati daljni socio-emocionalni razvoj i u kasnijoj dobi.

Istraživanja pokazuju da djeca s boljim socio-emocionalnim vještinama u većoj mjeri postižu uspjeh u kasnijem životu u odnosu na djecu sa slabije izraženim socio-emocionalnim vještinama. Ono što je odlična vijest je da nikada nije kasno za naučiti nove obrasce ponašanja, te time poraditi na podizanju socijalno-emocionalnih kompetencija. Kako djetetovih, tako i vlastitih!