Neki od mogućih simptoma koji mogu biti prisutni kod djece s ADHD-om:

• teško se samostalno organiziraju, potrebna im je česta pomoć i vođenje
• izražena motorička aktivnost u rukama i nogama ili se vrpolje na stolcu ili sjedalu
• često imaju poteškoće ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
• često pretjerano pričaju i „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
• poteškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri, čini se da ne slušaju i kada im se direktno obraćamo
• usmjerenost na aktivnost im je sužena te često traže promjene aktivnosti
• često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.)
• često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)
• poteškoće u emocionalnoj regulaciji (npr. niski prag tolerancije na frustraciju)

Na temelju navedenih kriterija, postoje tri tipa ADHD-a (i kod djece i kod odraslih):

1. kombinirani tip (nepažnja, hiperaktivnost-impulzivnost)
2. predominantno nepažljiv tip
3. predominantno hiperaktivno-impulzivni tip

S obzirom na to da se ADHD kod djece manifestira kao skupina simptoma, prilikom postavljanja dijagnoze uvelike pridonose opažanja o njihovom ponašanju iz perspektive roditelja, učitelja i djetetu bliskih osoba, ali i provođenje fizičkog, neurološkog, psihološkog i psihijatrijskog testiranja. Dječji psihijatar daje dijagnozu, dok ostali suradnici (psiholozi, edukacijski rehabilitatori, učitelji/nastavnici) i sl. procjenjuju rizik!

Jedan od najčešćih mitova o ADHD-u je da ga imaju samo djeca što nije istina! Zbog toga navodimo neke od mogućih simptoma koji mogu biti prisutni kod odraslih s ADHD-om:

• poteškoće s organiziranjem svakodnevnih obaveza
• osjećaj da žive ispod svojih potencijala (osjećaj neispunjenosti)
• započinjanja više aktivnosti odjednom od kojih se samo neki završe
• dugo odgađanje zadataka ili poteškoće s započinjanjem aktivnosti
• često kašnjenje ili zaboravljanje na dogovorene sastanke, obavljanje rokova…
• konstantno traganje za nečim stimulativnim te sklonost rizičnim ponašanjima
• često „isključivanje“ usred razgovora ili mogućnost hiperfokusa tijekom razgovora
• impulzivno trošenje novaca, mijenjanje životnih planova i sl.
• izražena motorička aktivnost u vidu lupkanja prstima, ljuljanje na stolici, potreba da se često ustane…
• poteškoće s motivacijom i kako ostati motiviranim
• često reagiraju naglo ili spontano bez obzira na posljedice

Izuzetno je važno da se kod postavljanja dijagnoze u odrasloj dobi dijagnostičar ne osloni samo na samoprocjenu sadašnjih teškoća osobe koje pretpostavlja da ima poremećaj, već je krucijalno ispitati rani i školski razvoj, provesti cjelovitu psihološku dijagnostiku koja uključuje kognitivne, emocionalne i bihevioralne čimbenike te uključiti ostale stručnjake u proces (neurolog, psihijatar…).

Kako izgleda naša procjena rizika za ADHD?

Procjena se može odviti kroz jedan susret ili kroz dva susreta (od dva do tri sata), ovisno o stanju osobe i količini primjene mjernih instrumenata. Na početku roditelji/skrbnici ili osoba koja sumnja na ADHD imaju dovoljno vremena stručnjaku opisati sve što smatraju bitnim vezano za dijete ili sebe i trenutne okolnosti u kojima se dijete ili osoba nalazi. Zatim započinje testiranje osobe certificiranim mjernim instrumentima. Nakon provedene procjene, stručnjak piše pisani nalaz u kojem prezentira rezultate procjene te smjernice za daljnje postupanje. Ukoliko je riječ o procjeni djeteta ili adolescenta, primjenjuju se mjerni instrumenti na roditeljima/skrbnicima te na stručnjacima u odgojno-obrazovnoj ustanovi koju dijete ili adolescent pohađa s ciljem dobivanja sveobuhvatne i jasne slike funkcioniranja.

Kada se javiti na procjenu rizika za ADHD?

Što se tiče procjene rizika za ADHD kod djece, naša preporuka je da ukoliko prepoznajete svoje dijete u većini gore navedenih znakova, a dijete ima navršene četiri godine, da se obratite za procjenu. Što se tiče procjene rizika za ADHD kod odraslih, naša preporuka je da ukoliko se prepoznajete u navedenim znakovima, a već ste se konzultirali s obiteljskim liječnikom ili nekim drugim stručnjakom, da se obratite za procjenu.

Mjerni instrumenti za procjenu rizika za ADHD koje koristimo u Kabinetu Nueva:

T.O.V.A. test (od 4 do 80+ godina)

T.O.V.A. test je kulturno i jezično neodređen kompjuteriziran test koji je baždaren na velikom normativnom uzorku, a namijenjen je mjerenju pažnje i impulzivnosti kod djece i odraslih. Navedeni mjerni instrument je u mogućnosti mjeriti osam različitih varijabli uspoređujući ih pritom s normama za dob i spol: varijabilnost vremena potrebnog za odgovor, duljina vremena potrebnog za odgovor, brzina pada izvedbe, pogreške uslijed impulzivnosti, pogreške uslijed nepažnje, vrijeme potrebno za odgovor nakon što se učini greška uslijed impulzivnosti, višestruki odgovori, prebrzi odgovori/odgovori nagađanja i niz sekundarnih varijabli. Trajanje testa je određeno na 10 ili 22 minute, ovisno o dobi.

Bender vizualno-motorički geštalt test (od 4 do 85+ godina)

Bender vizualno-motorički geštalt test je koristan pri otkrivanju organskih oštećenja i stupnja razvoja živčanog sustava te za procjenjivanje vizualne zrelosti, vizualno-motoričke integracije, stila odgovaranja, reakcija na frustraciju, sposobnost ispravljanja pogrešaka, motivacije i vještina dosjećanja. Trajanje testa je 20-30 minuta.

Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj – ADHDT (od 3 do 23 godine)

ADHDT se koristi za identificiranje pojedinaca, procjenjivanje osoba upućenih na pregled zbog problema u ponašanju, praćenje napretka nakon posebnih programa intervencija, određivanje individualiziranih obrazovnih programa učenika te za mjerenje ADHD-a u istraživačkim projektima, a mjeri simptome ADHD-a i bihevioralne probleme. Trajanje testa je 5-10 minuta.

RUFF 2 i 7 – Test selektivne pažnje (od 16 do 70 godina)

Test Ruff 2 i 7 ispituje dva preklapajuća aspekta vizualne pažnje: usmjerenu pažnju (sposobnost održavanja razine uratka tijekom vremena) i selektivnu pažnju (sposobnost odabira relevantnih podražaja, uz ignoriranje distraktora). Trajanje testa je 5 minuta.

ASEBA za predškolsku i školsku dob (od 1 do 18 godine)

Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku i školsku dob mjeri širok raspon dječjih problema, različite kompetencije i područja prilagođenosti. ASEBA sustav omogućuje i usporedbu rezultata više davatelja podataka, što je osobito korisno za provođenje sveobuhvatne procjene djeteta jer svaki od davatelja podataka koji opaža dijete u različitim okruženjima može dati jedinstvene podatke. Trajanje testa 15-20 minuta.

Ono što na kraju želimo naglasiti jest kako su ovo bazični mjerni instrumenti koje koristimo za procjenu rizika ADHD-a, ali da po potrebi prilagođavamo mjerne instrumente ili dodajemo neke druge npr. za ispitivanje emocionalnog područja. Isto tako, kontinuirano radimo na usavršavanju naših stručnjaka i uvođenju novih mjernih instrumenata u naš Kabinet.

Kako izgleda naša psihološka procjena?

Procjena se može odviti kroz jedan susret ili kroz dva susreta, ovisno o stanju djeteta i količini primjene mjernih instrumenata. Na početku roditelji imaju dovoljno vremena stručnjaku opisati sve što smatraju bitnim vezano za dijete i trenutne okolnosti u kojima se dijete nalazi. Zatim dijete upoznaje prostor i ispitivača te započinje testiranje djeteta certificiranim psihologijskim instrumentima od strane Hrvatske psihološke komore. Nakon provedene procjene, psiholog piše pisani nalaz u kojem prezentira rezultate psihološke procjene te smjernice za daljnje postupanje ukućana i stručnjaka u odgojno-obrazovnim ustanovama kako bi pružili adekvatnu podršku djetetu. Naša psihološka procjena obuhvaća ne samo primjenjivanje mjernih instrumenata na djetetu, nego i primjenu mjernih instrumenata na roditeljima/skrbnicima te na stručnjacima u odgojno-obrazovnoj ustanovi koju dijete pohađa s ciljem dobivanja sveobuhvatne i jasnije slike djetetovog funkcioniranja.

Što sve nudimo od psiholoških procjena?

1. stručno mišljenje psihologa (dob 0-3) – ono može uključivati sljedeće mjerne instrumente: Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA) i Razvojni test Čuturić (RTČ)
2. stručno mišljenje psihologa (dob 3-6) – ono može uključivati sljedeće mjerne instrumente: Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA) i Razvojni test Čuturić (RTČ), Bender Geštalt II (od četvrte godine), Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHDT; od treće godine), Ljestvica simptoma traume kod mlađe djece (TSCYC; od treće godine), IPUES (Ujak Hrčak; od treće i pol godine), Progresivne matrice u boji (CPM; od pete godine)
3. kompletno stručno mišljenje psihologa (dob 6-16) – ono može uključivati sljedeće mjerne instrumente: Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA), Wechslerov test inteligencije za djecu (WISC-IV-HR),Bender Geštalt II, Test za deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHDT), Beckovi inventari za mlade (BYI-II), Beckov inventar depresije II (BDI-II), Ljestivca simptoma traume kod mlađe djece (TSCYC), Skala strahova i anksioznosti za djecu i adolescente (SKAD-62), Skala depresivnosti za djecu i adolescente (SDD), Indeks profila emocija (PIE), Wartegg test crteža,
4. procjena socijalno-emocionalnog statusa – ono može uključivati sljedeće mjerne instrumente: Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA), Bender Geštalt II, Beckovi inventari za mlade (BYI-II), Beckov inventar depresije II (BDI-II), Ljestivca simptoma traume kod mlađe djece (TSCYC), Skala strahova i anksioznosti za djecu i adolescente (SKAD-62), Skala depresivnosti za djecu i adolescente (SDD), Indeks profila emocija (PIE), Wartegg test crteža, Cornell indeks (CI)
5. procjena adekvatnog školskog programa – ono može uključivati sljedeće mjerne instrumente: Wechslerov test inteligencije za djecu (WISC-IV-HR), Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA), Bender Geštalt II i bilo koji instrument namijenjen procjene emocionalnih teškoća
6. timska procjena (edukacijski rehabilitator + psiholog) – ono može uključivati sve navedene instrumente + nalaz edukacijskog rehabilitatora
7. procjena spremnosti za školu – ono može uključivati Achenbachov sustav empirijski utemeljene procjene za predškolsku dob (ASEBA), Bender Geštalt II, Progresivne matrice u boji (CPM) ili Wechslerov test inteligencije za djecu (WISC-IV-HR)

Što je to kod napada panike da kod ljudi ostavlja tako snažan trag i snažan strah?

Napad panike je napadaj intenzivnog straha ili intenzivne nelagode koji započinje naglo i dostiže svoj vrhunac u nekoliko minuta. Praćen je snažnim osjećajem da će se nešto užasno ili grozno dogoditi. Iako osobama koje su ga doživjele često izgleda kao da je trajao dulje (upravo zbog intenziteta straha koji doživljavaju), napad panike, odnosno njegov najintenzivniji dio, zapravo traje 5-10 minuta, a nakon njega osoba često osjeća umor i iscrpljenost kroz ostatak dana. Napad dolazi uz veći broj fizičkih simptoma i kognitivnih simptoma (misli), kao što su primjerice:

• Lupanje srca, ubrzan puls
• Plitko, ubrzano disanje
• Osjećaj da osoba ne može doći do daha, osjećaj gušenja
• Vrtoglavica, ošamućenost
• Znojenje
• Drhtanje, tresenje
• Pritisak ili bol u prsima
• Mučnina, želučane tegobe
• Strah od gubitka kontrole, strah da će osoba “poludjeti”
• Strah od smrti

Zašto se ovo događa? Zašto baš meni?

Doživljajem napada panike, teško da se čovjek ne zapita zašto mu se to dogodilo. Svatko želi otkriti neki razlog ili jednostavno dobiti objašnjenje zbog čega se baš nama to događa. No, ne postoji jednostavan odgovor na to pitanje – kod nijedne osobe. Postoje razni utjecaji koji mogu dovesti do napada panike, a kroz razgovor sa terapeutom pokušat ćete doći i do uzroka koji su bili relevantni za vas (uz fokus na rješavanje problema). Primjerice, određenu ulogu igra genetika, napadi panike povezani su i s pojedinim osobinama ličnosti (npr.perfekcionizam), dok kod nekih ljudi pojačani stres može dovesti do napada panike.

Strah je osjećaj koji je urođen svim ljudima kroz evoluciju. On nam je koristan jer nam pomaže da pravilno reagiramo u određenim situacijama i da se zaštitimo (primjerice, kada bi vidjeli psa koji na nas reži, strah nas aktivira na bijeg i na taj način se štitimo od ugriza psa). Strah je tu da nam pomogne kada smo u pravoj opasnosti, no, problem zapravo nastaje kada se strah i tjeskoba javljaju u situacijama kada nema realne opasnosti (npr.kada doživimo napad panike tijekom čekanja u redu, gdje, objektivno, nismo u stvarnoj opasnosti). Naš “tjelesni alarm” je u tom slučaju previše osjetljiv i “pali” se u situaciji kada ne postoji stvarna opasnost te nas tjera na reakciju i da se zaštitimo. Naše misli također mogu biti jedan od faktora koji izazivaju panične napadaje i mogu pokrenuti tzv.krug panike – u kojem se nakon neke zastrašujuće misli (npr.pomislimo  “doživjet ću srčani udar”) “pali naš alarm” za opasnost (čak i kada opasnost ne postoji) i zapravo mozak pokreće reakciju straha i nelagode – doživljavamo simptome poput plitkog disanja, lupanja srca…koje nadalje povezujemo sa situacijom i možda mislimo da ćemo zbilja doživjeti srčani udar.

Bitno je identificirati situacije u kojima se pojavljuju napadi, postoje li neki značajni faktori koji utječu na njihovu pojavu, ali i koja ponašanja osoba izbjegava zbog napadaja. Izbjegavanja su bitna jer ljudi nakon napada panike često izbjegavaju situacije za koje smatraju da bi mogle dovesti do ponovne pojave paničnog napadaja. No, izbjegavanjem, najjednostavnije rečeno, zapravo samo “hranimo” paniku i bitno je u tretmanu raditi na izbjegavanjima na način da osoba dobije priliku vidjeti da situacije koje je izbjegavala, zapravo nisu toliko strašne ili kobne.

Kako da si pomognem?

Preporuka je kod doživljaja paničnih napadaja posjetiti stručnjaka za mentalno zdravlje – psihologa, psihoterapeuta ili psihijatra, uz kojeg ćete raditi na napadima panike. Cilj je u terapiji shvatiti i doživjeti da “paljenje alarma” zapravo nije štetno i da nam se ništa strašno neće dogoditi, čak i ako doživljavamo simptome koji su nam neugodni i koje povezujemo sa napadima panike. Kroz terapiju učite kako doživljavati simptome na drukčiji način i kako pričekati da se alarm ugasi, umjesto pobjeći iz situacije ili je izbjegavati. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je preporučljiva i učinkovita za panične napadaje te pokazuje dugoročne efekte. Ukoliko se uključite u ovu vrstu terapije, s terapeutom ćete učiti prepoznavati i mijenjati svoje misli, ponašanja i emocije vezane uz paniku. Ova je vrsta terapije vremenski ograničena (kratka), strukturirana, usmjerena na problem i ima jasne ciljeve. Iako je ova vrsta terapije (relativno) kratka, njezin veoma bitan dio jest angažman klijenta – suradnja, i vježbanje i kod kuće. Naime, klijenti u KBT-u dobivaju i “domaće zadaće” i trebaju uvježbavati određena ponašanja i dok su sami, bez terapeuta, kroz svoj regularni tjedan. Bitna je i spremnost osobe da se izlaže nekim situacijama koje su joj neugodne ili teške (naravno, postupno i uz upute i nadzor terapeuta).

Iako je preporuka započeti terapiju, u nastavku donosimo i neke vježbe koje možete provoditi samostalno, kod kuće, i koje mogu biti od pomoći i olakšati vam nošenje sa panikom. Možete vježbati abdominalno disanje, prema uputama sa linka. Bitno je ovu tehniku uvježbati dok ste u mirnom stanju, bez panike, vježbati je dugoročno i kontinuirano, kako bi bila efikasna u situacijama koje izazivaju anksioznost. Preporuka je da se tehnika ne koristi tijekom samog napada panike, već da se uvježbava u mirnom stanju. Druge tehnike koje možete uvježbati sami jesu tehnike relaksacije (opuštanja). Postoji veliki broj tehnika opuštanja, primjerice, možete pokušati progresivnu mišićnu relaksaciju kao što je opisana na linku. Kao i sa abdominalnim disanjem, i ovu je tehniku bitno raditi u mirnom stanju, a ne tijekom napada panike. Ukoliko se odlučite na terapiju, sa terapeutom ćete vjerojatno prolaziti kroz ove ili slične tehnike, zajedno sa detaljnijim informacijama o njima.

Ukoliko doživljavate napadaje panike, ili zbog napada panike izbjegavate određena mjesta, događaje ili situacije, pozivamo Vas da nam se javite. Uz zajednički rad u našem savjetovalištu, moguće je umanjiti simptome anksioznosti i naučiti živjeti sa simptomima paničnih napadaja. Upamtite, pomoć je dostupna i mnogim je ljudima terapija pomogla sa istom teškoćom. Tu smo da Vas saslušamo i da zajedno poboljšamo kvalitetu Vašeg života.

Vidimo se u Nuevi <3

Korištena literatura:

Abdominalno disanje (online letak) (2019). Psihološko savjetovalište Sveučilišnog savjetodavnog centra u Rijeci.

Andreja Kostelić-Martić (2017).  Napadaj panike ili neka teška bolest? Kako prepoznati napadaj panike i kako si pomoći u okviru kognitivno-bihevioralne terapije. Medicinska naklada.

David Westbrook i Khadija Rouf (1998). Razumjeti paniku. Oxford: Clinical Psychology Department.

Ključna karika u savladavanju straha imaju roditelji te koliko će i na kakav način pružiti podršku djetetu. Međutim, i oni se tih dana nose s popriličnim stresom zbog očekivanja da se dijete što brže i uspješnije prilagodi novoj okolini što može posljedično dovesti do povećanja stresa kod djeteta ako roditelj kvalitetno ne iskomunicira svoje osjećaje te validira i normalizira djetetove.

Prvašići najčešće doživljavaju strah zbog nepredvidljivosti i odlaska u nepoznato stoga se roditeljima preporučuje odlazak do škole prije početka školske godine. Dijete tada uči put do škole, kakva je škola, a po mogućnosti može naučiti i gdje mu je učionica te kako ona izgleda. Važno je pritom naglasiti kako škola nije samo mjesto za dobivanje ocjena i pohvala od učitelja nego i mjesto gdje se događaju zabavne stvari, poput upoznavanja prijatelja, igranja i slično. Učenje puta do škole nekada zna biti izazovno, osobito ako škola nije „preko puta“ stoga je na roditeljima da ovu aktivnost preoblikuju u igru i ponavljaju je. Bitno je da dijete, pod nadzorom roditelja, pokuša samo doći do škole te da samo pokuša spakirati torbu što će mu povećati osjećaj sigurnosti i samostalnosti.

Djeca bi zajedno s roditeljima trebala sudjelovati u organizaciji i pripremi svih potrebnih stvari za novu školsku godinu stoga bi bilo dobro da se napravi popis svih mogućih školskih pribora, odjeće i obuće koje trebaju za prvašića te da se počne s kupnjom prije nego što krene škola. Još jedan od načina kako izbjeći stres je da zajedno osmisle tjedni raspored kojeg će se dijete pridržavati kada krene škola. U tom rasporedu treba biti naglašeno kada je vrijeme za igru i odmor.

Svako napreduje različitim tempom pa će tako neko dijete brže proći proces prilagodbe, a nekom će trebati malo više vremena. Svako uspoređivanje djeteta s drugom djecom bi samo još usporio proces prilagodbe stoga je važno osvijestiti kako ponašanje roditelja utječe na dijete i njegovu prilagodbu. Kako bismo vam olakšali taj cijeli proces, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.08. do 01.09.2023!

Rezerviraj mjesto za besplatno savjetovanje na 098/1911566 ili na mail info@nueva.hr

Samo zajedno možemo rasti!

U tjednima prije početka školske godine, bilo bi dobro da se djeca ustaju postupno ranije nego što su to činili tijekom praznika. Tako će imati dovoljno vremena da se prilagodbe na novi („stari“) obrazac spavanja kojeg škola zahtjeva. Vraćanje u školsku rutinu zna biti teško za djecu, kao i za roditelje, stoga se preporučuje da se i djeca uključe u organizaciju vremena prije početka škole te da se to nastavi i tijekom škole. Posebice se tu treba fokusirati na postupno smanjenje korištenja digitalnih tehnologija.

Kvalitetna komunikacija je važna i za djecu i za roditelje jer pomoću nje mogu izraziti svoje nade, razočarenja, uspjehe ili neuspjehe, strahove i probleme bez prigovaranja i kritiziranja. Podijelite i vi svoje strahove i nesigurnosti koje osjećate zbog početka nove školske godine, ali ih podsjetite i da učitelji i profesori dijele te osjećaje koji će se s vremenom smanjiti. Komunikacija treba biti prilagođena dobi na način da s mlađom djecom komuniciramo postavljanjem jednostavnih pitanja i usmjeravanjem na prijatelje i učitelje, a s adolescentima se preporučuje naglašavanje njihovih snaga i vrlina bez nametljivih i naglih pokušaja komunikacije.

Prilikom kupnje knjiga, pribora, odjeće i obuće za novu školsku godinu, pitajte dijete što želi te mu dajte slobodu u izboru kako bi stekli osjećaj povjerenja. Isto tako, bilo bi poželjno da pri prelistavanju novih knjiga roditelj skrene pažnju na nešto zanimljivo i probudi interes kod djeteta.

Podržavajuća okolina uključujući rodbinu, prijatelje, učitelje, profesore, susjede i stručnjake mentalnog zdravlja mogu značajno doprinijeti bržoj i uspješnijoj prilagodbi na novu školsku godinu. Isto tako, uključivanje djeteta u izvannastavne aktivnosti ili sport koji ih zanima može samo poboljšati djetetovu izgradnju socijalnih vještina i jačanju samopouzdanja.

I za kraj, učenje od malena o tome kako se nositi sa stresom je dugoročno puno korisnije za rješavanje problema od zaštite što često roditelji rade iz najbolje namjere. Moramo uzeti u obzir kako će dijete tijekom svojeg školovanja doživjeti mnogo stresnih situacija, a doživljavanje samog stresa ovisi o djetetovoj percepciji, ali i o roditeljskog reakciji. Kako bi pružili podršku i djeci i roditeljima, kabinet Nueva nudi besplatno savjetovanje u tjednu od 28.09. do 01.09.2023!

Rezervirajte svoje mjesto na vrijeme na 098/1911566 ili na info@nueva.hr

Čekamo Vas kako bi rasli zajedno, vidimo se u Nuevi!

]]> https://nueva.hr/2023/08/11/u-novu-skolsku-godinu-bez-stresa-kako-pomoci-djetetu-ali-i-sebi-kao-roditelju/feed/ 0 https://nueva.hr/2023/01/29/neurokognitivni-program-poboljsava-paznju-i-koncentraciju-djeteta/ Sun, 29 Jan 2023 15:46:39 +0000 https://nueva.hr/?p=2377
Razdoblje najveće „plastičnosti“ mozga upravo je predškolsko i školsko doba, u kojem se milijarde živčanih stanica (neurona) međusobno povezuju te se učvršćuju veze (sinapse) među njima ukoliko postoji adekvatna stimulacija. Upravo je to vrijeme u kojem je potrebno razvijati određene sposobnosti djece uz adekvatnu stimulaciju mozga kako bi se stvorili temelji za sposobnosti i vještine koje će osoba imati u odrasloj dobi. Stvarajući uvjete koji uključuju održavanje pažnje i koncentracije, vještine samoregulacije i emocionalnu stabilnost stvaramo uvijete za uspjeh u svim životnim područjima. Poteškoće s pažnjom i koncentracijom odražava se na bihevioralnom i na kognitivnom području, a karakteriziraju ga određeni simptomi na području impulzivnosti, hiperaktivnosti ili nedostatak pozornosti. Upravo ti simptomi mogu narušavati djetetovo svakodnevno funkcioniranje ili utjecati usvajanje odgojno-obrazovnih sadržaja.

Novo u NUEVA ponudi: Neurokognitivni program za djecu od 5-12 godina

Uz primjenu suvremenih znanstvenih spoznaja iz navedenog područja kreiran je jedinstveni NUEVA Neurokognitivni program koji je zasnovan na višegodišnjem iskustvu, praksi i znanstvenom istraživanju dr.sc. Eve Brlek. Navedeni autorski program implementira znanja iz neuroznanosti, edukacijske rehabilitacije, psihologije te psihoterapije, te predstavlja suvremeni konceptualni model poboljšanja pažnje i koncentracije pojedinca.

Neke od poteškoća koje roditelji mogu uočiti kod djece te dobi su:

– slabije pridavanje pažnje detaljima ili česte pogreške u školskom zadatku ili drugim aktivnostima
– poteškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri, čini se da ne slušaju i kad im se direktno obraćamo
– često ne prate upute i ne dovršavaju školski zadatak, kućne poslove (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa), imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti
– često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke, koji zahtijevaju trajniji mentalni napor
– usmjerenost na aktivnost im je sužena te često traže promjene aktivnosti
– prije negoli su završili jedan zadatak traže i kreću na drugi
– teško se samostalno organiziraju, potrebna im je česta pomoć i vođenje
– često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.); ometaju ih vanjski podražaji
– često zaboravljaju dnevne aktivnosti
– često tresu rukama i nogama ili se vrpolje na stolcu ili sjedalu
– ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje, gdje se očekuje da ostanu na mjestu
– često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno
– često imaju poteškoće ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti
– često su u “pogonu” ili kao da ih “pokreće” motor
– često pretjerano pričaju
– često istrčavaju s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
– često imaju poteškoća s čekanjem na red
– često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)

Kako izgleda NUEVA Neurokognitivni program?

Neurokognitivan terapijski program provodi se intenzivno kroz 6 tjedana te se sastoji od nekoliko faza.

Prva faza uključuje kompletnu psihodijagnostiku djeteta s ciljem utvrđivanja sposobnosti djeteta na brojnim razvojnim područjima, a s naglaskom na područje pažnje i koncentracije. Nakon provedene dijagnostike za svako se dijete izrađuje individualiziran program u kojem se jačaju upravo ona područja koja su pravednim dijagnostičkim ispitivanjima pokazala odstupanja od redovnog razvoja. Druga faza programa sastoji se od individualnih vježbi kod edukacijskog rehabilitatora/psihologa/ili psihoterapeuta (stručnjak se određuje prema dobivenim dijagnostičkim rezultatima) koje uključuju kognitivni trening, modifikaciju ponašanja, te metode i tehnike samoregulacije kombinirane sa suvremenom neurofeedback tehnologijom.

Na kraju programa u trećoj fazi programa ponovno se provodi dijagnostička procjena u svrhu dobivanja relevantnih i preciznih rezultata Neurokognitivnog programa, te se shodno dobivenim rezultatima izrađuju preporuke i smjernice za daljnje napredovanje djeteta.

Neurokognitivni program na jedinstven način kombinira suvremene znanstvene spoznaje sa audiovizualnom tehnologijom i EEG-om. Osnovne teorijske postavke programa polaze od pretpostavke da je mozak moguće uvježbati da usvoji nove učinkovitije mehanizme samoregulacije, reducira ometajuće stimuluse iz okoline, te poboljšava opće kognitivno funkcioniranje pojedinca.

Kod osoba koje imaju probleme sa pažnjom i koncentracijom, u situaciji kada moraju pozorno slušati ili izvršavati neki zadatak, oni dijelovi mozga koji bi se trebali aktivirati, čine upravo suprotno, to jest da smanju svoju aktivnost (ne proizvode dovoljno beta valova) te pojačavaju aktivnost ometajućih valova (previše theta valova).

Rezultati Neurokognitivnog programa: poboljšanje fokusa, pažnje za detalje, točnosti, pouzdanosti…

Uz optimalno reguliranu pobuđenost učenje postaje učinkovitije, a izvedba konzistentnija. Poboljšava se pažnja za detalje, točnost i pouzdanost.
U navedenom programu uz regulaciju pobuđenosti potičemo poboljšanje fokusa, povećanje fleksibilnosti pažnje, smanjivanje njene varijabilnosti, te poticanje samoregulacije i kontrole impulsa. Poteškoće s pažnjom i koncentracijom izuzetno su česte među djecom vrtičke i školske dobi te se u prosjeku javljaju kod oko 10% populacije. Posebnost Neurokognitivnog programa je da polazi od pretpostavke da svako dijete bez obzira na poteškoće s pažnjom, koncentracijom i učenjem može postati uspješno, više koncentrirano, te postizati bolje rezultate u vrtićkom ili školskom okruženju. Naravno da vjerojatnost uspjeha ovisi o nizu čimbenika, ali nikad se statistika ne smije zamijeniti s pojedincem.

Neurokognitivni program: za djecu od 5-12 godina

Rezultati preliminarnog istraživanja navedenog programa u NUEVA kabinetu govore o poboljšanju kod 80 % djece predškolske i školske dobi u samo 6 tjedana pohađanja programa. Program je namijenjen djeci od 5-12 godina, kod kojih su prisutni elementi nepažnje, impulzivnosti ili hiperaktivnosti.

Prevencija počinje od najranije dobi. Pridružite nam se u NUEVI i omogućite svom djetetu maksimalno poticanje razvojnih potencijala!

Neurofeedback – metoda koja dovodi do boljeg mentalnog zdravlja

Jedna od novosti u NUEVA kabinetu je Neurofeedback – znanstvena terapijska metoda bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a) i davanju povratne informacije.

Radi se o metodi koja pomoću EEG medicinskog aparata snima i analizira aktivnosti moždanih valova osobe te ih tada pretvara u korisne povratne informacije na temelju kojih se vidi kako mozak funkcionira. Te povratne informacije, to jest feedback, osobi (djetetu ili odrasloj osobi) su prikazane u obliku crtića, videoigre, filma ili glazbenog spota.

Upravo tako je moguće naučiti mozak da ‘bolje’ funkcionira jer on gleda svoju aktivnost na ekranu. Time poboljšava samoregulaciju i uči kako pronaći optimalnu razinu funkcioniranja, ali i to kako ostati na toj razini uz pomoć audiovizualnih stimulusa.

Neurofeedback može pomoći kod smanjenja ili potpunog uklanjanja simptoma poremećaja koji se odnose na poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj, poremećaj senzorne integracije, poteškoće s učenjem ili koncentracijom, anksioznost i depresiju pa sve do poremećaja poput tikova, paničnih napada, tjeskobe, straha, stresa, glavobolje i migrena.

Može se koristiti i za poboljšanje performansi na području sporta, glazbe, plesa i glume.

Bezbolna terapija koja dovodi do bolje kvalitete života pojedinca

Važno je spomenuti da je terapija u potpunosti bezbolna te da ova suvremena tehnologija može pomoći u otključavanju svih vaših potencijala.

U kabinetu Nueva koristi se poseban terapijski program čiji su protokoli izrađeni prema individualnim karakteristikama svakog pojedinca a objedinjuju psihoterapiju i neurofeedback. Inovativna kombinacija omogućava ljudima da postignu veću funkcionalnost živčanog sustava, poboljšaju kognitivne sposobnosti i zadobiju emocionalnu ravnotežu. Povratnim signalom postiže se mijenjanje obrazaca moždanih valova kako bi se promijenilo ponašanje, a upravo to dovodi do smanjenja ili eliminiranja neprijatnih simptoma te se poboljšava ukupna klinička slika, kvaliteta života te emocionalna ravnoteža.

Za više informacija i sva pitanja posjetite našu web stranicu www.nueva.hr ili nas kontaktirajte na brojeve telefona 042/232-788 i 098/1911566.

• poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj
• poremećaj senzorne integracije
• poteškoće učenja
• poteškoće koncentracije
• tikovi
• anksioznost i depresivnost
• panični napadi
• tjeskobe i različitih strahova
• stresa
• loše koncentracije
• glavobolja i migrena

Osim toga, neurofeedback terapija može se koristiti i za poboljšanje performansi na području sporta, glazbe, plesa i glume. Pokazano je da neurofeedback može pozitivno utjecati na određene moždane valove povezane sa sportskim i umjetničkim aktivnostima. Kod sportaša se neurofeedback terapijom najčešće nastoje poboljšati psihomotorne funkcije i samokontrola kako bi se poboljšala sportska izvedba.

Sofisticirana suvremena tehnologija tijekom neurofeedback terapija analizira aktivnosti moždanih valova te ih pretvara u korisne informacije o tome kako naš mozak funkcionira. Pomoću neuroffedbacka mozak se može vidjeti „kao u ogledalu“.Terapija se izvodi na način da se mjere moždani valovi, nakon čega se mozgu daje povratni signal u obliku stimulusa. Stimulus je najčešće auditoran (u obliku slušanja glazbe ili zvukova) ili vizualan (u obliku igranja igrica ili gledanja video zapisa). Uz pomoć EEG-a mjeri se odgovor na stimuluse te se bilježi napredak u funkcioniranju mozga. Pomoću neurofeedbacka osoba uči kako kompenzirati disregulaciju i postići veću funkcionalnost živčanog sustava čime može smanjiti ili eliminirati svoje simptome, poboljšati kognitivne sposobnosti i zadobiti emocionalnu ravnotežu. Povratnim signalom se nastoji postići mijenjanje obrazaca moždanih valova kako bi se promijenilo ponašanje, dovelo do smanjenja neprijatnih simptoma, te do poboljšanja ukupne kliničke slike i kvalitete života pojedinca.

Kako se provodi neurofeedback terapija

1) Inicijalna procjena

Inicijalna procjena uključuje upoznavanje sa karakteristikama kliničke slike, te se provodi testiranje različitim dijagnostičkim instrumentima ovisno o potrebama svake pojedine osobe. Nakon toga se provode individualne konzultacije te se određuje širi kontekst terapije koja uz sami neurofeedback može uključivati i terapijski rad edukacijskog rehabilitatora, psihologa ili psihoterapeuta. Prije uključivanja u terapijski proces osoba se upoznavanje s metodom, ograničenjima i mogućim oblicima napretka vezanim za očekivanja svake pojedine osobe.

2) Neurofeedback terapije

Jedan ciklus sastoji se od 20 terapija. Svaka pojedinačna terapija traje od 30-45 minuta, ovisno o odabranom protokolu. Optimalna učestalost treninga je 2 do 3 puta tjedno, a u pojedinim slučajevima preporučuje se raditi svaki dan. Minimalna učestalost dolazaka je jednom tjedno. Ponekad, ovisno o kliničkoj slici, može se raditi nekoliko ciklusa između kojih se radi pauza od nekoliko tjedana.

3) Finalna procjena

Nakon odrađenih 20 terapija radi se ponovna procjena s ciljem utvrđivanja napretka, te dogovora o daljnjim smjernicama za ostvarivanje maksimalnih potencijala osobe. Od trenutka kad se postignu ciljevi klijentima se preporučuje nastaviti dolaziti još 5-10 tretmana kako bi se prevenirao povratak neželjenih simptoma.

*za svaku pojedinu osobu utvrđuju se individualizirani protokoli ovisno o simptomima i kliničkoj slici osobe

*najbolje rezultate daje kombinacija neurofeedbacka s terapijama edukacijskog rehabilitatora, psihologa ili psihoterapeuta 

*ako na dogovoreni termin ne dođete niti ga unaprijed ne otkažete zadržavamo pravo naplate istog u 100% iznosu kao da je održana terapija 

*na ciklus od 10, 20 i 30 terapija odoravamo popust za jednokratna plaćanja

]]> https://nueva.hr/2022/11/19/neurofeedback-terapije/feed/ 0 https://nueva.hr/2021/05/08/kako-preboljeti-nekoga-koga-volis/ https://nueva.hr/2021/05/08/kako-preboljeti-nekoga-koga-volis/#respond Sat, 08 May 2021 18:02:25 +0000 http://nueva.hr/?p=2213 Tijekom psihoterapijskog procesa često se javlja pitanje prekida važnih odnosa (partnerskih, prijateljskih, obiteljskih) i veza koje su nam značile, a završile su nekako ne baš našom željom. Pitanja koja si postavljamo su: Ne znam kako nastaviti dalje? Mislim da nisam ništa loše učinila? Krivo sam odabrala? Zašto baš ja? Zašto stalno mislim na njega? Baš sam bila glupa? Ništa ja prije nisam vidjela, tek sad me opalilo…

U svim ovim pitanjima javlja se pitanje okrivljavanja sebe, i želje da što prije prebolimo tu osobu. Ono što je činjenica je da mi još zapravo nemamo dovoljno snage za krenuti dalje, pa tražimo neke loše karakteristike osobe kako bi si olakšali proces gubitka. No, ukoliko krivimo sebe, naša bol će još više jačati, stoga je potrebno promijeniti perspektivu. Na prvi pogled izgleda teško i nemoguće, no ukoliko se potrudimo ili uz pomoć psihoterapeuta zaista je moguće. A zašto ne bismo malo i čestitali sami sebi što samo dali sve od sebe da taj odnos uspije, što smo se samoostvarili u mnogim područjima kroz taj odnos i bili sposobni izraziti svoje osjećaje bez fige u džepu. To smo mi i trebamo biti ponosni na sebe i sve svoje što smo dali i pružili toj osobi. To govori o nama, i važno je da smo zadovoljni sa izborom svojih ponašanja koja smo prakticirali, želeći njegovati odnos. No, najčešće stvari nisu crno bijele. Već je svijet zapravo 50 nijansi sive kao i svi odnosi i veze. Okolnost u kojoj smo se našli naravno da nam nije ugodna, i ok je dopustiti si tugu i žalost jer smo željeli nešto što trenutno nije moguće. Dopustite si biti tužni, plakati, trčati ili raditi sve što vam odgovara kako bi „izbacili“ emocije iz sebe. No, nije potrebno negirati sva pozitivna iskustva i emocije koje smo doživjeli s tom osobom.
Ne postoji ispravan način za preboljeti vezu, neko pravilo ili vremenski rok. Ako mislimo da smo bili s kretenom, osjećamo se još lošije jer se tada pitamo pa što smo uopće radili svo to vrijeme s tim kretenom. Svaka takva misao samo nam otežava oporavak i sami sebe kažnjavamo načinom na koji razmišljamo. Ukoliko znamo da možemo utjecati samo na sebe, na svoja razmišljanja i ponašanja tada se moramo fokusirati na to što je u našoj kontroli. Možemo mi željeti taj odnos i dalje ili tu osobu i dalje, no o tome hoće li ona biti s nama li ne ovisi isključivo o njoj. A način na koji ćemo mi razmišljati i koja ponašanja ćemo birati ovisi isključivo o nama, i nad time imamo moć.
Uvijek kažemo kako je potrebno prigrliti sebe, svoje misli, emocije i ponašanja, jer tek kada borba prestane, otvara se prostor da ojačamo i da nam bude lakše. Prihvatimo bol, okrivljavanje, ljutnju i sve što osjećamo i zaista nam je potrebno vrijeme da se oporavimo. Ponekad smo se toliko mijenjali, sve do naših krajnjih granica samo kako bi zadržali tu osobu. U tuđe kalupe se ne možemo ukalupiti, izgubimo se, više ne znamo tko smo i što smo, više se ne sviđamo niti samome sebi. Sve što nas žulja nije dobro za nas dugoročno.
Sada je vrijeme da svu ljubav koju smo ulagali u taj odnos usmjerimo isključivo sebi. Pitajmo se što ja volim i želim, a da nisam imala prilike raditi kroz taj odnos? U kojoj sam se mjeri prilagođavala drugoj osobi i pritom zanemarivala sebe, jesam li neke stvari zapostavila (neke prijatelje, aktivnosti, hobije) koji su mi zapravo jako bitni i čine me sretnom… Kakvu ljubav ja zaslužujem? I na kraju možemo gledati na to iskustvo kao na lekciju koja mi je pomogla da bolje upoznam sebe. Za našu sreću su nam potrebni ispunjavajući odnosi, a ovaj očito takav nije bio, pa i bolje da se završio <3
Radom na sebi ojačat ćeš sebe, jer osobe koje vole sebe i rade na sebi, mogu biti spremni svoju ljubav ponuditi i drugima, ali su spremne i primiti ljubav. Novi početak može biti zapravo jako uzbudljiv ako mu to dopustimo. Pa krenimo na putovanje zajedno  <3