!DOCTYPE html>
– kada primijetim naglu promjenu u ponašanju ili promjenu u djetetovim dosadašnjim navikama
– kada mi se učini da se dijete teško nosi sa stresnim obiteljskim ili okolinskim situacijama kojima je izloženo (bolest, sukobi, školski zahtjevi, promjene u obiteljskom funkcioniranju, sastavu članova obitelji..)
– kada teško usvaja školsko gradivo, ima poteškoće u učenju ili je došlo do značajne i nagle promjene u školskom postignuću
– kada teškoće iskazuje kroz somatizaciju – stalna trbuhobolja, glavobolja, mučnina, povraćanje, teškoće sa spavanjem, nagle promjene u apetitu (bez medicinski utvrđenog uzroka)
– kada iskazuje teškoće u emocionalnom doživljavanju i reagiranju – ispadi bijesa, agresivnosti, stalni strahovi, tjeskoba, uznemirenost
– kada ima poteškoća u ostvarivanju kvalitetne socijalne interakcije s vršnjacima
– kada je duže vrijeme potišteno, tužno, šutljivo, povlači se u sebe, ne pokazuje interes za stvari i odnose koji su ga ranije veselili
* PSIHODIJAGNOSTIKA – utvrđivanjem psihomotornog statusa djeteta kroz procjenu kognitivnog razvoja i procjenu osobnosti. Koriste se standardizirani testovi primjereni djeci i odobreni od Hrvatske psihološke komore.
* PSIHOLOŠKO SAVJETOVANJE – kroz razgovor i igru s djetetom pruža se podrška kako bi se prevladale teškoće s kojima se dijete suočava te prepoznale i ojačane snažne strane koje dijete već posjeduje. Način savjetovanja ovisi o specifičnom problemu i individualnim potrebama pojedinog djeteta.