Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (engl. Attention Defficit and Hyperactivity Disorder- ADHD)  je razvojni poremećaj s izraženim simptomima nepažnje i / ili hiperaktivnosti (pretjerane aktivnosti) i impulzivnosti koji ne odgovaraju razvojnom stupnju djeteta.

Svakim novim istraživanjem, broj djece kojoj je dijagnosticiran ovaj poremećaj, iz dana u dan raste. Poremećaj se najčešće dijagnosticira polaskom u školu, jer su tada zahtjevi koji se stavljaju pred dijete sve veći, te se očekuje od djeteta da mirno sijedi te da sudjeluje u nastavnom procesu, iako je sve više djece koja pokazuju simptome i u vrtiću. Djeca s ADHD-om imaju više teškoća u kontroli vlastitog ponašanja u odnosu s drugima, te s usmjeravanjem i održavanjem pažnje prilikom rada. To znači da je to dijete u usporedbi sa svojim vršnjacima znatno nemirnije, teško se koncentrira, kratko vrijeme može biti usmjereno na neki zadatak, teško se organizira, ima nagle reakcije, priča kada je to neprimjereno, ne reagira na opomene, diže se sa svog mjesta, čini se da ne sluša, lako ga ometaju vanjski faktori, kratkotrajno zadržava pažnju na nekoj aktivnosti, stalno je u pokretu, doima se pomalo nespretno…

Važno je prihvatiti da se radi o poremećaju, a ne o lijenosti, neposlušnosti ili „zločestoći“ djeteta. Važno je potražiti pomoć i osigurati podršku djetetu, a ne ga kažnjavati i okrivljavati da se tako ponaša namjerno.  Studije pokazuju da je ADHD učestaliji dva do tri puta više kod dječaka nego kod djevojčica. Ponašanje se u većini slučajeva pogoršavaju u situacijama u kojima  se traži trajnija pažnja ili određeni mentalni napori (npr. praćenje nastavnog procesa), situacije kojima nedostaje vedrine, dinamike ili nečeg novog.  Osim medikamentozne terapije postoje i različite bihevioralne tehnike koje mogu omogućiti djetetu da preuzme veću kontrolu nad svojim ponašanjem.