Koliko je izazovno za vas reći ne, a bez da se osjećate loše, tjeskobno, i neugodno? Ne zauzimanjem za sebe preuzimamo preveliku i nezdravu odgovornost za druge, iscrpljujući se pritom emocionalno, mentalno, pa i fizički…
Potreba za pripadanjem i ljubavi jedna je od osnovnih ljudskih potreba. O našim autentičnim karakteristikama ovisi u kojoj mjeri smo spremni davati ljubav, ovisno o tipu odnosa, ali i vremenskim periodima tijekom života, davanje i primanje ljubavi se ne treba gledati kroz primjer recipročnosti. Ako se osjećamo dobro u odnosu onda je to zdrav odnos.
Kada se počnemo bojati kako će netko reagirati kada mu kažemo NE, preuzimamo tuđu odgovornost i tada odnos postaje pomalo nezdrav. Znamo da mi jedino imamo kontrolu nad svojim ponašanjem i odgovorni smo samo za svoje ponašanje, a ne za tuđe reakcije i izbore ponašanja.
Zapitajte se: ima li smisla za vas da budete odgovorni za to kako drugi reagiraju na vaše “ne”?
Vaš je posao da odlučujete sami kada ćete reći ne.
Vaš je posao da kažete ne kada pažljivo razmotrite vlastite potrebe i potrebe drugih ljudi. Na primjer, vaše misli mogu biti “Ne želim ići za Božić kod moje majke, a ni moja djeca, ali moja majka želi da budemo tamo. Ove godine ću reći ne, a onda ću možda sljedeće godine reći da.“ Sada biram ovakva ponašanja, a u budućnosti sam slobodna napraviti drugačije izbore, ako budem željela.
Vaš je posao da kažete “ne” na izravan, ali ljubazan način.
Zahvalna sam na pozivu za Božić, ali nećemo doći ove godine, bez potrebe za dodatnim i dugim pojašnjavanjima ako za istima nemamo potrebu.
Vaš je posao da slušate reakciju vaše majke i interpretaciju ovog “ne”.
U primjeru kada kažeš majci ‘ ne’, ona bi mogla biti ljuta i povrijeđena. Ona može odlučiti da te nikad više ne pozove na Božić. Možda odluči reći vašoj obitelji kako ste grozni. Ali ništa od toga nije vaša odgovornost. Način na koji netko tumači vaše ‘ne ‘, nije vaša odgovornost, to je njihova odgovornost.
Pustiti tuđu odgovornost je teško. Teško je nositi se s tim da je ljut netko koga voliš. Bolno je kad je netko koga voliš u bolovima. Bolno je gledati nekoga koga voliš da ima destruktivne odluke. Zastrašujuće je zapravo…pokušati kontrolirati njihove reakcije.
S uspješnim postavljanjem granica, nažalost, ne dolazi medalja za hrabrost, a najčešća početna reakcija drugih su – ljutnja i prkos drugih.
Stoga nije ni čudo da je ovaj pothvat za mnoge zastrašujuća zadaća. Strahujemo da ćemo biti ocijenjeni kao loši zaposlenici ako svakodnevno ne ostajemo prekovremeno, kao loši prijatelji ako kažemo „ne“ prijedlogu za izlazak kada smo umorni, kao loši roditelji ako zabranimo djetetu crtiće.
S druge strane ako ne naučimo reći ne, zauzeti se za sebe, sačuvati sebe…osjećati ćemo se nezadovoljno i frustrirano sa samima sobom. Pritom naravno moramo biti spremni i mi sami preuzeti odgovornost za izbor vlastitog ponašanja i biti spremni suočiti se s posljedicama izbora istog.
Kada sami naučimo reći ne, lakše ćemo prihvaćati isti odgovor i od drugih, jer ćemo znati da taj odgovor ima veze s njima i njihovim granicama, a ne s nama, niti našom slikom da smo mi loši ili manje vrijedni, kao što niti drugi nisu loši ili manje vrijedni ako im mi kažemo ne.
Obrana granica nije jednokratan posao. Ljudi su, najčešće nesvjesno, skloni testirati naše odluke. Tu leži vlastita odgovornost da se svaki put iznova zauzmemo za sebe.
S nekim ljudima će postavljanje granica biti jednostavnije, oni će ih prihvatiti iz prve i neće ih propitkivati. S nekima će trebati malo strpljenja. Neki nikada neće naučiti poštivati naše granice. Samim time, morat će preuzeti odgovornost za svoje postupke i nositi se s posljedicama svojih odluka.
I za kraj…
Čuvajte…SEBE za sebe <3
