Kako preboljeti nekoga koga voliš?

Tijekom psihoterapijskog procesa često se javlja pitanje prekida važnih odnosa (partnerskih, prijateljskih, obiteljskih) i veza koje su nam značile, a završile su nekako ne baš našom željom. Pitanja koja si postavljamo su: Ne znam kako nastaviti dalje? Mislim da nisam ništa loše učinila? Krivo sam odabrala? Zašto baš ja? Zašto stalno mislim na njega? Baš sam bila glupa? Ništa ja prije nisam vidjela, tek sad me opalilo…

U svim ovim pitanjima javlja se pitanje okrivljavanja sebe, i želje da što prije prebolimo tu osobu. Ono što je činjenica je da mi još zapravo nemamo dovoljno snage za krenuti dalje, pa tražimo neke loše karakteristike osobe kako bi si olakšali proces gubitka. No, ukoliko krivimo sebe, naša bol će još više jačati, stoga je potrebno promijeniti perspektivu. Na prvi pogled izgleda teško i nemoguće, no ukoliko se potrudimo ili uz pomoć psihoterapeuta zaista je moguće. A zašto ne bismo malo i čestitali sami sebi što samo dali sve od sebe da taj odnos uspije, što smo se samoostvarili u mnogim područjima kroz taj odnos i bili sposobni izraziti svoje osjećaje bez fige u džepu. To smo mi i trebamo biti ponosni na sebe i sve svoje što smo dali i pružili toj osobi. To govori o nama, i važno je da smo zadovoljni sa izborom svojih ponašanja koja smo prakticirali, želeći njegovati odnos. No, najčešće stvari nisu crno bijele. Već je svijet zapravo 50 nijansi sive kao i svi odnosi i veze. Okolnost u kojoj smo se našli naravno da nam nije ugodna, i ok je dopustiti si tugu i žalost jer smo željeli nešto što trenutno nije moguće. Dopustite si biti tužni, plakati, trčati ili raditi sve što vam odgovara kako bi „izbacili“ emocije iz sebe. No, nije potrebno negirati sva pozitivna iskustva i emocije koje smo doživjeli s tom osobom.
Ne postoji ispravan način za preboljeti vezu, neko pravilo ili vremenski rok. Ako mislimo da smo bili s kretenom, osjećamo se još lošije jer se tada pitamo pa što smo uopće radili svo to vrijeme s tim kretenom. Svaka takva misao samo nam otežava oporavak i sami sebe kažnjavamo načinom na koji razmišljamo. Ukoliko znamo da možemo utjecati samo na sebe, na svoja razmišljanja i ponašanja tada se moramo fokusirati na to što je u našoj kontroli. Možemo mi željeti taj odnos i dalje ili tu osobu i dalje, no o tome hoće li ona biti s nama li ne ovisi isključivo o njoj. A način na koji ćemo mi razmišljati i koja ponašanja ćemo birati ovisi isključivo o nama, i nad time imamo moć.
Uvijek kažemo kako je potrebno prigrliti sebe, svoje misli, emocije i ponašanja, jer tek kada borba prestane, otvara se prostor da ojačamo i da nam bude lakše. Prihvatimo bol, okrivljavanje, ljutnju i sve što osjećamo i zaista nam je potrebno vrijeme da se oporavimo. Ponekad smo se toliko mijenjali, sve do naših krajnjih granica samo kako bi zadržali tu osobu. U tuđe kalupe se ne možemo ukalupiti, izgubimo se, više ne znamo tko smo i što smo, više se ne sviđamo niti samome sebi. Sve što nas žulja nije dobro za nas dugoročno.
Sada je vrijeme da svu ljubav koju smo ulagali u taj odnos usmjerimo isključivo sebi. Pitajmo se što ja volim i želim, a da nisam imala prilike raditi kroz taj odnos? U kojoj sam se mjeri prilagođavala drugoj osobi i pritom zanemarivala sebe, jesam li neke stvari zapostavila (neke prijatelje, aktivnosti, hobije) koji su mi zapravo jako bitni i čine me sretnom… Kakvu ljubav ja zaslužujem? I na kraju možemo gledati na to iskustvo kao na lekciju koja mi je pomogla da bolje upoznam sebe. Za našu sreću su nam potrebni ispunjavajući odnosi, a ovaj očito takav nije bio, pa i bolje da se završio <3
Radom na sebi ojačat ćeš sebe, jer osobe koje vole sebe i rade na sebi, mogu biti spremni svoju ljubav ponuditi i drugima, ali su spremne i primiti ljubav. Novi početak može biti zapravo jako uzbudljiv ako mu to dopustimo. Pa krenimo na putovanje zajedno  <3